Još jedno viðenje Jaske

Run to the hills – o Jaska polumaratonu

Pakao. Jednom rijeèju ukratko opisana utrka. No, idemo od poèetka. Ujutro se ustao u 7. Sunce veæ pièilo. Doruèak. Shvatio sam da prije utrke treba se dobro najesti. Ne pali mi fora da treba nešto malo lagano pregristi. 

mjesto održavanja: Jatrebarsko (21km)
vrijeme: 1:58.11 (5.20 min/km)
temperatura: 29C
prosjeèni puls: 168
težina: 80kg
mj/god: 137km / 675km

Pakao. Jednom rijeèju ukratko opisana utrka. No, idemo od poèetka. Ujutro se ustao u 7. Sunce veæ pièilo. Doruèak. Shvatio sam da prije utrke treba se dobro najesti. Ne pali mi fora da treba nešto malo lagano pregristi. Dva meko kuhana jaja, nekoliko šnita kruha i putra, poveæa zdjelica pahuljica s mlijekom i šalica kave. 40-tak minuta vožnje praznim autoputom. Slušam stojedinicu, puštaju dobru mjuzu, onak kak ja volim, žestoki rock. Nešto ispred Karlovca oblaci. Stižem nešto prije 9 u Jasku. Odlazim na stadion se presvuæi, prijava. Kreæem na lagano zagrijavanje s Kizom. I dalje je lagano poluoblaèno, dosta sparno. Bolje to nego da nas sunce prži.
    Tražim nekog od lokalaca da se raspitam za profil staze. Jedan mi objašnjava da ima "malo brege, ali ni strašno". 15 minuta prije starta oblaci nestali bestragom. Poèelo je pržiti. Prije poèetka polijevam se hladnom vodom po glavi i moèim kapu. U 10.00 start. Kreæemo. Ja se probijam naprijed i kreæem za Franjom. Odgovaram mi njegov tempo. Prvi km radim za toèno 5.00. Idam dalje. Vidim da on polagano pojaèava. Slijedim ga. Drugi km stisnuo je ispod veæ dobro ispod 5.00 za km, pratim ga, nije mi problem. Odmah negdje iza 2km poèinje lagani uspon. Ne predstavlja mi nikakav problem. Prelazim još neke trkaèe, Franjo pojaèava, neæu forsirati. 3. i 4. km odraðujem držeæi tempo 5.00 za km. Iza toga poèinje malo jaèi uspon. Tempo mi pada, ali i dalje idem solidno.
    Iza 6km poèinje pravi uspon, kaj je rekao "mali breg". Odradio ga bez veæih problema. Prije sedmog km okrijepna stanica. Polijevam dvije velike èaše vode po sebi, uzimam bocu i poèinjem raditi brdo. Dolazim do zavoja. Opet brdo. Idem dalje. Zavoj. Brdo. Zavoj. Brdo. Okrijepe su svakih 3km. Pa èak i èešæe. Ponegdje prije i nakon uspona. Zalijevam se vodom koliko god mogu. Puls mi pere skoro maximalno. Osjeæam kako su mi se tenisice natopile vodom. Nije dobro. Ne ide više. Sunce me ubija. Hodam. Veæina nas hoda. Sad poèinju lagane nizbrdice. Pa opet uzbrdice. I tak stalno. Sustiže me Kizo. Idemo zajedno. Tak je do 11-tog km.
    Ona poèinje ravno pa spust. Tu je Kizo pustio nogu i otišao naprijed. Ne usudim se pustiti nogu na nizbrdici. Bojim se da æu ponovo natuæi stopalo. Èini mi se da sam užasno spor. Spor i debeli. Odvratan feeling. U glavi veæ prekrižio Plitvice. Ali kilometri se nižu jedan za drugim i to relativno brzo. Malo me je to ohrabrilo. No prava kriza me uhvatila prema oèekivanju iza 17-tog km. Trošim vodu iz svoje boce. Uzimam malo power gela. Mrcvarim do 18km, dolazim k sebi. Još malo gela. Ide nekako. Dolazim do 19km. Zadnja okrijepa. Uzimam kao i obièno dvije èaše vode i polijevam se. Koma. Pitam žensku odakle ova voda. Veli ona da tu s izvora. Hladna, hladna, mrzla. Presjeklo me totalno. Uzimam bocu s vodom. Onako se totalno orosila. Pokušavam piti, ne da se. Idem do kraja nekako lakše. Ulazim na cilj.

Dobro je. Zadovoljan. S obzirom na temperaturu / profil staze zadovoljan sam. Pregledavajuæi malo rezultate ponovo mi se vratilo samopouzdanje. Utrka je bila èini mi se do sada najžešæe i najteža koju sam do sada otrèao. Èak niti ona na Sljeme prošle godine nije mi se èinila tako teškom. Trenutno sam nakon ove utrke 135 na Grand Prix ljestvici, što nije loše. Kizo mi bježi za nekih 80-tak bodova. Vidjeti æemo sada u subotu na Plitvicama kak bu to bilo za kraj ovog dijela sezone. Možda bi mogao uletiti u prvih 100.

http://www.tohills.bloger.hr/

Podijeli na: Facebookgoogle_plusmail

Komentraj

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*