Tek na Trdinov vrh

Krenuli juèer (09. 02. 2007.)Krešo i ja  proslaviti slovenski kulturni praznik ( ujedno i neradni dan ). A zakaj mi nemamo kulturni praznik ? Tekaški klub NovoMesto i njihov predsjednik Edvard Doljak, inaèe stalni gost jaskanske brdske lige na Japetiæ, organizirali su 3. trku na Trdinov vrh ( èitaj Svetu Geru – 1178 m.n.m.) u dužini od 12,3 km sa visinskom razlikom od 810 m  i planinarski pohod na Gospodiènu ( planinarski dom na 828 m.n.m. ) u dužini od 6 km.
Krenuli juèer Krešo i ja  proslaviti slovenski kulturni praznik ( ujedno i neradni dan ). A zakaj mi nemamo kulturni praznik ? Tekaški klub NovoMesto i njihov predsjednik Edvard Doljak, inaèe stalni gost jaskanske brdske lige na Japetiæ, organizirali su 3. trku na Trdinov vrh ( èitaj Svetu Geru – 1178 m.n.m.) u dužini od 12,3 km sa visinskom razlikom od 810 m  i planinarski pohod na Gospodiènu ( planinarski dom na 828 m.n.m. ) u dužini od 6 km.
    Od Jaske preko Krašiæa, Ozlja i Metlike stigli smo u Gabrje, simpatièno selo udaljeno oko 10 km od Novog Mesta,  za nešto više od jednog sata. Popili kavicu i èaj u kafiæu u centru sela, odslušali mali kulturni program koji su izvela djeca iz osnovne škole i zajednièki se uslikali ispred spomenika ukrašenog sa tri nama jako poznata simbola iz nedavne prošlosti ( zvijezda,srp i èekiæ )-slovenci za razliku od nas štuju, bez obzira na simole, i taj dio svoje povijesti.
    Sa malim zakašnjenjem slijedi start i odmah uspon od kojih 10 %. Vrijeme idealno, èisto proljetno, oblaèno i toplo. Nakon dva km asfalta ulazimo u šumu i makadam prekriven finim filmom svježeg blata. Konstantni uspon tijekom cijele trke nalik je na 6. – 10. km naše lige na Jap. Krešo i ja spremili smo posebnu taktiku, i nakon 500 m od starta skužili da nešto ne štima. Bili smo zadnji ?!? Brzo mijenjamo strategiju i lagano ubrzavamo, Krešo zaostaje i drži se kontrole pulsa, a ja prolazim jednog po jednog trkaèa koji su prekasno skužili da su u startu bili debelo prebrzi. Nakon druge okrijepe, koju na koristim, sustižem Staneta Lindièa, poznatog slovenskog maratonca, koji mi veli da sam treæi ako ulovim onog ispred njega u plavoj majici.
    I drž ne daj vidim ja da mi dobro ide, da nema mlijeène kiseline u nogama, puls normalan a u glavi košmar kreativnih ideja. Uspon se pojaèava, kao i blato, temperatura pada, a magla i oblaci oko nas. Sigurno je cilj u blizini. Prolazim pored plave majice a  tijelo koje ju nosi pokazuje poznate zvukove pucanja – otežano disanje pomiješano sa neartikuliranim zvukovima i pogled u prazno koji govori " a kaj je to meni trebalo ! ". Nije mu ni na pamet palo da se kao Lovrec baci iza mene u ajnšlus i drži me dok može. Plava majica iza mene, i tako ja u uvjerenju da sam treæi i da mi je veæ pehar osiguran, opet ugledam u magli ispred sebe neku plavu majicu. Puna šuma bad blue boysa. No, bilo je prekasno da i ovog plavca stignem, jer smo veæ u cilju. Vrijeme 1:04:55.
Tek sad vidim da su veæ tri tekaèa u cilju, što znaèi da sam opet, po ko zna koji put, osvojio najnezahvalnije èetvrto mjesto. Ho-ho. Vrijeme treæeg 1:04:49. Slijedi spuštanje do planinarskog doma pri Gospodièni. Sreæem Krešu koji sa osmjehom na licu lagano u trening tempu sigurno grabi prema vrhu. Za razliku od mene on je ovu trku odradio kao trening. U tip top planinarskom domu imamo za ruèak zelenjavnu enolonènicu, hrpu kolaèa i domaæi cvièek kojim nas èasti pobjednik trke i Edvard Doljak koji slavi roðendan. Tko zna kako ( mislim da ipak veæina zna kako ) bi završilo to èašæenje da se nismo morali žuriti doma, jer u Hrvatskoj je normalan radni dan. Na kraju možemo zakljuèiti da smo bili na lijepom poludnevnom izletu, zanimljivoj planinskoj trci i upoznali ljude i krajolik s one strane Žumberka, u Gorjancima. Preporuka svima.
Više o trci na stranicama društva maraton  
Podijeli na: Facebookgoogle_plusmail

Komentraj

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*