Palermo marathon

Jaskanci i prijatelji Zašto Sicilija, zašto Palermo ? Priznajmo sebi, mi maratonci,
kad je u pitanju putovanje na maratone u Italiju, sve do Rima  nekako je O.K., ali
dalje;. Neki bi rekli ; što južnije to tužnije;. Ali da li je baš tako ?

Kako je sve poèelo ? Igor Pasecky, klupski globetrotter, veæ je par puta bio u planinarsko – izletnièkom pohodu na Etnu, te jednom u razgovoru na terasi Puba pitao ima li na Siciliji maratona. Kakvo pitanje ? Pa postoji li selo u Italiji koje ne organizira maraton? Biraj Igore: Siracusa ili Palermo. I sve je krenulo. Sve pripreme;  itinerer putovanja, karte i ostale detalje odradili su voðe putovanja Boris i Igor. Od predviðenog broja putnika mnogi su odustali, tako da je na kraju ostalo 14 najhrabrijih, koji su sa ruksacima na leðima krenuli u 9-to dnevnu avanturu, putovanje preko cijele talijanske èizme, na Siciliju. Cijeli paket aranžman turistièke agencije; A.K. JASTREB 99 i prijatelji;  èinila je samo povratna željeznièka karta Zagreb – Palermo v žepu;.

1. DAN  –  ZAGREB; ŽELJ. KOLODVOR

                        Pet je minuta do ponoæi.  Vlak Budimpešta – Venecija
stoji na  prvom peronu zagrebackog želj. kolodvora. Meðu rijetkim putnicima koji ulaze u njega èudno je društvo sa ogromnim planinarskim ruksacima, pogleda punog neizvjesnosti i straha prikrivenog euforijom putovanja. Kreæemo, svijetla metropole ostaju za nama, a mrak nepoznatog pred nama, zebnja u srcu, mrvice straha u duši. Svu tu konfuziju u glavi pokušavamo ublažiti neobaveznim razgovorima o svemu i svaèemu. Ubrzo tonemo u san.  Do Venecije ništa spomena vrijednog osim dugog puta zbog nebrojenih stajanja, mijenjanja lokomotiva, premještanja vagona, i dosadnog mnoštva konduktera, carinika i policajaca. Jutro, Venecija Mestre, presjedamo u vlak za Rim i nastavak može se reæi ugodnog putovanja koje nas je pratilo do zadnjeg dana. Rim, maratonsko razgledavanje bliže okolice želj. kolodvora za samo tri sata, koliko cekamo na  vlak za Palermo. Coloseum, Forum Romanum i natrag na kolodvor, nek se zna da smo mi maratonci. Kolodvori su naša furka. Svi su nas prije puta uvjeravali da želj. promet u Italiji dobro funkcionira, u što smo se uvjerili putujuæi do Rima. Ali ako naletite na štrajk onda ne preostaje ništa osim strpljenja.
Hvala bogu, mi strpljenja imamo neizmjernog jer, navikli smo da cijeli život nešto èekamo. Èekali smo vlakove, autobuse, tramvaje, žene, posao, plaæu, bolja vremena, svoju državu, kraj rata, i konaèno sve to doèekali. Zato u veselom raspoloženju èekamo vlak koji kasni, ne zna se koliko, zbog štrajka u  Napulju. Nakon èetiri sata èekanja saznajemo da vlaka do jutra uopæe neæe biti, a dobronamjerni i razoèarani putnici nam savjetuju da se koristimo uslugama rimskog aerodroma!? Nesvjesni situacije, otvaramo šampanjac od jagodnog vina da proslavimo, ne znam što. Valjda to što smo tu gdje smo.
    Šale, pjesma, zdravice ; ko da smo na tulumu. Ne razumijemo ozbiljnost situacije sve dok mladi Sicilijanac pored nas, od nagomilane ljutnje zbog dugog èekanja i spoznaje da vlaka nema do jutra, nije poèeo galamiti i nogom razbijati kolica na kojima je bila njegova torba. Porco Ovo, Porco Ono, bilo je sve što smo razumjeli. Nakon dugog vremena neizvjesnosti spas stiže u zadnji èas. Preko razglasa èujemo da vanredni vlak za Palermo stoji na nekom drugom peronu. Tada poèinje ludilo, stampedo stotine putnika sa djecom, torbama i vreæicama u galopu kreæe prema vlaku zvanom èežnja. Gužva pri samom ulasku u vlak vraæa me u srednjoškolske dane kada smo beskrupolozno, ne mareæi za ostale putnike, ulazili u tramvaje i autobuse. Ne treba sumnjati da smo ubrzo sjedili, iako nismo mogli puno birati, u udobnom cussete vagonu. Onako usput èuo sam konduktera pri ulasku u taj vagon, kako vièe da  æe svi sa kartama  2. razreda, a to smo mi, trebati nadoplatiti 40 Eura. Išcekivanje konduktera pretvorilo se u noænu moru, dok
napokon nismo shvatili da zbog kašnjenja vlaka nema nadoplate, gdje si sjeo, dobro si sjeo. U našem sluèaju; legao jer do Palerma spavamo na udobnim krevetima. Hvala Talijanskim željeznicama i štrajkašima u Napulju na neoèekivanoj ali dobrodošloj udobnosti.

2. DAN  PALERMO

                      Budimo se u zoru i uviðamo da smo propustili vidjeti jedno od najzanimljivijih tehnickih rješenja u prometu Italije, ulazak i izlazak vlaka sa trajekta Calabria ; Messina, koji zbog plime vozi samo noæu. U povratku nema spavanja, jer treba to vidjeti. Stojimo u hodniku, kadli evo simpaticnog konduktera. Gleda nas sa zanimanjem i ispaljuje pitanje kojem se zaista nitko od nas nije nadao : Da li ste vi možda košarkaši? Otkud je spuknul to pitanje, rekal bi Glista iz Majdakovog Kužiš stari moj. Èini mi se da je bio fasciniran našom visinom 180-185 cm. ?!?  Pruga blago vijuga uz obalu Tirenskog mora, kišne kapi razlijevaju se prozorom , oblaci zakrivaju otoke u daljini a ispred nas nižu se turisticka mjesta uz obalu. Milazzo, Barcellona-Pozzo Di Gotto, Sant Agata, Cefalu, Termini Imerese, Bagheria. Brojne plantaže naranèa, mandarina, limuna, kaktusa i trstike ukazuju na bujnu vegetaciju. Vidi se da je ljeti ovdje prekrasno, prosjeèna ljetna temp. je oko 28 o C. , dok je zimska ugodnih 16 o C. Kao iz bajke, u daljini, nedaleko obale nazire se u oblacima, èudesan otok Vulcano, cijeli otok jedan vulkan. Fascinantna je sliènost sa planinom iz Spilbergovog E.T-a; na kojoj se odvija susret sa vanzemaljcima. Još dugo dugo moj pogled ostaje prikovan uz taj otok.
               Palermo Centrale, kiša prestaje i na izlasku iz vlaka doèekuje nas sicilijansko sunce. Zbog kašnjenja  vlaka moramo otkazati dogovoreni jutarnji posjet Don Vitu u njegovom rodnom Corleoneu, smještenom sat vožnje od Palerma u vrletima Sicilije. Planirali smo posjetiti to pitoreskno mjesto ali jednostavno nemamo vremena. Sa kolodvora ravno na Expo, od shoppinga sportske opreme odustajemo jer je sve skupo;  lukavi Talijani ostavili iste brojke, maknuli nule i umjesto lira napisali Euro. Potraga za hotelom ne traje dugo, pronalazimo ga blizu  starta/cilja, na glavnoj ulici Via Maqueda, preko puta Teatro Massimo. Dobro izgleda i lijepog je imena; Verdi;, kao i obližnji trg na koji gledaju njegovi balkoni. Inaèe, mnoštvo malih balkona u uskim ulicama obilježje je sicilijanske arhitekture. Na kraju putovanja složit cemo se da je to bio najbolji hotel na cijelom putovanju. Cijene hotela porasle su kao i sve ostalo, tako da je dvokrevetna soba u hotelu sa 2 **  izmedu 40 i 80 E. Nakon dva dana na putu, konaèno tuširanje, promjena garderobe i opet put pod noge, jer vremena je malo a za vidjeti puno. Autobus nas vozi u Monreale, smještenom na Kraljevskoj gori iznad Palerma.
               Katedrala u Monrealu jedna je od najljepših graðevina na svijetu. Sagradio ju je Villiam II Altavila, normandijski vladar Sicilije i èitave južne Italije, sedamdesetih godina 12. st. za vrijeme zlatnog doba sicilijanske kulture kao zavjet Majci Božjoj koja mu javila u snu.  Legenda kaže da je Villiam u vrijeme lova zaspao ispod stabla rogaèa. U snu mu se javila Majka Božja i rekla da se na tom mjestu nalazi blago. Kad se probudio, naredio je da se kopa, i pronašao veliko blago. Radi tog dara s neba, dao je na tom mjestu izgraditi naljepšu graðevinu u cijelom kraljevstvu. Katedrala je sagraðena za 4 godine, od 1172-1176 g. i predstavlja najbrže sagraðenu katedralu od svih velikih katedrala na Zapadu. Možda zato jer njeni graditelji nisu bili kršèani. Villiam je uzeo najvještije gradevinare svog kraljevstva: islamske.To grandiozno djelo u svojoj unutrašnjosti predstavlja jedan od najveæih ciklusa zlatnih mozaika na svijetu, kao i najveæi mozaik Isusa Pantocratora. Samo mu je ruka dugaèka 2 metra. U sklopu samostana nalazi se klaustor, èudo romanièke umjetnosti sa 142 para razlièitih dvojnih stupica koji okružuju vrt samostana. Sicilija koja je dva stoljeæa bila arapska provincija, postala je u 11. st. Normansko kraljevstvo i doživjela procvat uz specifièan mozaik Latina, Grka, Arapa, Longobarda, Židova i Normana koji su tu živjeli. Recimo samo da je u to vrijeme Palermo imao tri stotine damija i poplocane ulice, dok su mnogi europski
gradovi kupali u blatu. Mafije još nije bilo, ali njen pocetak datira iz tog vremena. U
planinama unutrašnjosti otoka  lokalno se stanovništvo slobodno udruživalo u obrani od ugnjetavanja novih gospodara.
Dok sjedimo i divimo se zlatnim mozaicima katedrale, uz zvukove prigodne glazbe
uživamo u  pravom sicilijanskom crkvenom vjencanju koje se odvija pored nas.
Ugodno iznenadenje za oko i uho.
                 Povratak busom u Palermo. Mrak pada na sicilijansku metropolu, slicnu našoj, ali samo  po broju stanovnika. Nema velikih urbanistickih zahvata poput Novog Zagreba, a vrijeme kao da je stalo prije nekoliko stoljeca. Laganu šetnju gradom opet kvari kiša. Neozbiljniji dio naše ekipe odlucuje se skloniti od kiše i predahnuti u autenticnoj  Osteriji blizu luke, dok oni ozbiljniji odlaze u hotel na spavanje. Proucavamo jelovnik, ponuda i cijena u takvim lokalima savršeno odgovara našim željama. antipasta 3 E, spagetti  5 E, vino rosso 5 E. U dobrom raspoloženju donosimo odluku da se, u daljnjem tijeku putovanja, ozbiljno pozabavimo proucavanju gastro i eno ponude ovog prekrasnog otoka. No, sutra je maraton, a mi smo ipak zbog njega došli ovdje, ili možda neki misle drugacije?

  3. DAN  8. MARATONA di PALERMO – AGRIGENTO

                 Jutro maratona. Nebo ne miriše na dobro, crni oblaci posvuda. S
balkona gledam ulicu kojom cemo toga dana više puta protrcati. Prometa nema, osiguranje je vec na raskršcima, ograde postavljene. Sve je spremno za pocetak maratona. Lagani hotelski dorucak nije bilo teško pojesti. Svi obuceni u kockaste majice spuštamo se u predvorje hotela, uz pjesmu koju vodi Breza, naš Kico. Kiša zapocinje svoju uvertiru, sporo ali ritmicno, lagano ubrzavajuci sve do vrhunca, pravog krešenda u obliku potopa. Sve je stalo, kiša pada i pada, ne misli prestati, ko u Macondu. Još 25 minuta do starta, valja poc, al di na ovo nevrime. Gledamo rijeku koja tece ulicom i nema druge : 1-2-3 KRENI.  Glasna grupa crveno-bijelih kockica, predvodena Igorom zvanim Tarzan, izlazi na ulici i utrcava u sredinu rijecnog toka. U tren oka bili smo mokri do gole kože. Dok trcimo glavnom ulicom prema startu maratona kod Teatro Politeama Garibaldi, iz sigurnih zaklona prate nas zacudeni dobronamjerni pogledi. Na prvom raskršcu, gdje promet još tece,
Breza za dlak izbjegava smrt ili barem teške ozljede. U zadnji cas staje, a ispred njega, u punoj brzini projurio je zeleni Fiat Punto. Sreca prati maratonce. Stižemo do starta, kiša prestaje, a mi mokri ko miševi, tenisice šljapkaju, niz majice curi, a svi oko nas suhi ?! Gledaju nas u cudu, ali dijelom i zato jer od 1991.g i pobjede Hrvatske nogometne reprezentacije nad Italijom ( 2 : 1 ) ovdje u Palermu nisu vidjeli nadaleko poznate kockice uživo. U osam godina postojanja maratona u Palermu, mi smo prvi Hrvati koji su na njemu nastupili. Mora se priznati da su crveno-bijele kockice najprepoznatljiviji hrvatski izvozni proizvod.  Uocljivi smo vizualno i zvucno dok traje zajednicki fotosession za Maratonac. Uobicajena gužva, nervoza i kašnjenje pocetka maratona. Zanimljivo da nam malo tko svojom visinom zaklanja pogled, koji seže svuda naokolo, što nam uz pitanje konduktera u vlaku o nama kao košarkašima dovoljno govori o prosjecnoj visina vecine žitelja Sicilije. Odjekuje pucanj startnog pištolja, šarena masa polako krece širokom i dugackom Viale della Liberta, na cijoj su sredini svakih nekoliko desetaka metara postavljene ograde, jer cemo se drugom stranom ulice vracati natrag. Obzirom da smo se raširili cijelom širinom ulice dolazi do bliskih susreta metalnih ograda sa rebrima neopreznih maratonaca. Cudno da Breza nije medu njima. Nakon par kilometara ulazimo u Parco della Favorita okruženi plantažama naranca, mandarina, limuna i kaktusa. Iznad nas zastašujuci Monte Pelegrino na 600 okomice iznad mora, sa crkvom Svete Rozalije odakle se pruža prekrasna panorama Palerma. Prisjecamo se ovogodišnjeg ljetnog kampiranja u Lubenicama na otoku Cresu i slicnosti ove dvije litice. Usporedba prolazi ali Lubenice imaju ljepšu plažu i more, kaj je je.  Darka više nema na vidiku, Dinko, Igor, Boris, Breza i ja lagano brijemo oko 5min./km. Dr. Halauk se drži na pristojnoj daljini, dok Božica i Snježana idu na sigurno i pametno trce prve kilometre laganijm tempom. Predrag se ne odvaja od svoje žene Sandre ni dok trci maraton. Trasa maratona je vijugava i kružna, tako da se svi cesto mimoilazimo. Svaki dolazak ususret ima veoma glasan i tetralan nastup kojim  dajemo moralnu podršku našima koji su iza nas, što podržavaju i ostali maratonci. Prolazimo pored nogometnog stadiona La Favorita,
kako se i zove njihov klub. To je mjesto povijesne pobjede hrvatske reprezentacije. Vracamo se u centar grada, opet prolazimo pored starta i nastavljamo našom ulicom u drugi, povijesni dio grada.

Pored nas se nižu prekrasne povijesne gradevine. Katedrala iz 12. st. dogradivana je od 14. do 16. st. te tako predstavlja zanimljiv spoj islamskog, normanskog, gotickog i neo-klasicistickog utjecaja. Prolazimo kroz Porta Nuova, spektakularna vrata grada sagradena u 16. st. povodom ulaska Charlesa V u Palermo. Na vrhu piramidalnog krova nalazi se orao, simbol Senata i grada Palerma. Nalik je na jastreba koji krasi grb grada
Jastrebarsko. Naslonjena na Porta Nuovu  grandiozna je kraljevska Pallazzo dei Normanni. Crkva San Giovanni degli Eremiti, Santa Maria ; poznatija kao La Martorana i Piazza Pretoria sa prekrasnom fontanom, samo su jedan mali dio svjedocanstva velike povijesti ovoga prekrasnoga grada cijim stoljetnim ulicama danas trce i hrvatski maratonci. Okrecemo i vracamo se prema startu/cilju, prolazimo pored 21. km što znaci još jednom isto . Ususret nam dolazi Božica, naša uporna i tiha maratonka. Maše rukom a tu je i neizbježan osmjeh na licu, ali vidi se da joj nije lako. Ipak joj je ovo samo drugi maraton. Ne sumnjamo u nju, jaka je i uporna, izdržat ce do kraja.  Evo i samozatajnog dr. Halauka , njemu je puno lakše jer trci samo jedan krug, tj. polumaraton, kao i Snježana, koja je vesela i sretna jer postaje svjesna svog najboljeg rezultata. Zar je za to morala tako daleko otputovati, nije li joj bilo lakše to ostvariti doma ? Sandra posustaje na 27. km. tako da Peða nastavlja sam. Naša fotoekipa, Vesna, Verica i Alojzija docekuju nas na dogovorenom mjestu i opet brzi fotosession za "Maratonac".
Drugi krug donosi mediteransko Sunce koje nas grije, po našem mišljenju i prejako.
Kolona trkaca se prorjeduje, jer su na stazi ostali samo maratonci. Zadnji kilometri svakog maratona poseban su psihološki ispit za svakog trkaca. Traženje zadnjih atoma snage koji put postaje uzaludno ali ponekad donosi iznenadujuce rezultate. To potvrduje cinjenicu da su ljudsko tijelo i njegova psiha još uvijek velika nepoznanica i za znanstvenike, a kamoli za nas maratonce, koji svakim otrcanim maratonom otkrivamo i spoznajemo nove istine o nama samima. Covjek sebe zapravo najbolje upoznaje u ekstremnim i teškim situacijama, a maraton je i više od toga. Pitanja koja si nakon nekoliko sati trcanja postavljam ulaze u sferu kantovskih fundamenata. Tko sam, kuda idem i cemu težim, zašto sam ovdje?.
Zanimljivo je da su odgovori na ova teška filozofska pitanja u mom slucaju veoma lagani i jednostavni. Obican maratonac koji ide od maratona do maratona, obožava trcanje i teži boljem rezultatu, a u Palermo je došao jer voli putovanja i naravno maratone. Poslije ovog rekli bi neki, nema filozofije u maratonu.  U cilj utrcavamo po crvenom tepihu uz glasnu najavu iz zvucnika; Croazia  je ime koje se toga dana cesto culo u Palermu. Rezimiramo ostvareno :
Darko standardno dobar 3:06, Igor prvi put ispod 4 sata a Božica najuspješnija 5.
u kategoriji. Usporedbe radi ja sam 40-ti. Mi ostali utopili smo se u prosjecnost. Ili
smo možda samo štedili snagu za predstojecih 6 dana puta i uspon na Etnu ?
                          Opet ruksak na nama i opet želj. kolodvor pred nama. Rastanak sa dr. Halaukom koji ima neodgodive obaveze u domovini te se mora vratiti. Sretan put Vlado. Mi nastavljamo avanturu. Odredište Agrigento, grad na drugoj, južnoj strani otoka. Ugodna dvosatna vožnja u polupraznom vlaku. Brzo pronalazimo hotel          " Concordia" koji je blizu kolodvora, a rezervirali smo ga telefonski pomocu vlasnika hotela Verdi. Nije elitni a nedostaju mu i zvijezdice. No, ko ce sad po gradu tražiti bolji smještaj ? Ja ne. Pri odabiru soba dolazi do raznih kombinacija, dva tu, tri tam, cetiri sim, ja bi tu, ja bi tam, a ko ce svima ugoditi. Zna se.Trattoria, u kojoj svi uskoro završavamo da proslavimo uspješno otrcani maraton i nova poboljšanja osobnih rezultata. Pitam se zašto se Talijani smatraju glasnim gostima, a što smo onda mi ? U jednom trenutku uocavamo da smo jedini glasni gosti, inace ugodnog i tihog restorana. Na pitanje postavljeno konobaru da li je potrebno da se stišamo, on pristojno odgovara : Si, prego poco. 
Prije spavanja lagana šetnja gradom da opustimo umorne noge. U daljini vidimo
osvijetljeno sutrašnje odredište poznatu Dolinu Hramova.         

               {mospagebreak}

Igor Pasecki u cilju4. DAN GRIGENTO; CATANIA; SIRACUSA

                   Prekrasno suncano jutro. U majicama kratkih rukava izlazimo iz hotela, pogled prema jugu, Dolini Hramova i pucini Sredozemnog mora. U daljini, na oko 170 km. je drugi kontinent, Afrika, Tunis. Malo fali da smo vlakom došli na drugi kontinent. Pješacimo oko sat vremena ( zašto kad ima autobus ? ) do zašticene Unescove svjetske baštine, Valle dei Templi s grckim hramovima Concordije, Here Lacinije, Zeusa, Dioskura i Herakla u dorskom slogu iz 6.-5- st. pr. Kr. To su najocuvaniji i najveci grcki hramovi izvan Grcke. Najstariji je Herkulov hram iz 6 st. pr. Kr., a najveci dorski hram ikada sagraden je Jupiterov po kojem se penjemo poput alpinista. Stupovi su visoki 20 metara a zauzima površinu velicine 112×56 metara. Zaista grandiozan grad koji je osnovan kao grcka kolonija i živio punim plucima prije 2500 godina. U povratku slažemo korak po korak, šetnja do grada, uživanje u divnom danu i pogledu na stari grad na uzvisini. Sunce, miris mora i antike. Samo bez žurbe molim. Stanimo, uhvatimo i upijmo u svoje duše ovaj trenutak ljepote i sklada prirode, povijesti i današnjeg dana. Sunce ovdje ima zaista posebnu zagasitu žutu boju, zato ga je valjda  Heraklit nazvao žutim
Akragasom. 

Tko zna  hoce li se ovaj trenutak ikad opet ponoviti. Kažu za ovaj grad da je danas najsiromašniji na otoku. Što su prazni džepovi prema punoci bogate duše. Ovaj je grad u vrijeme filozofa Empedokla ( 5. st. pr. Kr. ), koji je ovdje živio, imao osamsto tisuca stanovnika koji su živjeli « u izobilju kao da ce sutra umrijeti, a kuce gradili kao da ce vjecno živjeti «. Duh velikog poete i retorika Empedokla hipnotizira  nas dok prolazimo ulicama njegovog grada. Aristotel u "Sofistu"; navodi da je pripadao Homerovoj školi i bio snažan u izražavanju, pun metafora i ostalih pjesnickih sredstava . Možda on u meni budi zanos ocaran ljepotom prirode, klime i grada, koji sada pokušavam prenijeti u ovaj tekst. Njegov je
nauk : vatra, voda, zemlja i zrak, cetiri su elementa povezana prijateljstvom i
ljubavi,  a razdvojena borbom :
                                           Cas Ljubav spaja sve ujedno
                                           cas opet sve odlazi na razne strane
                                           uslijed mržnje koju stvara Zavada.
Cini se da Empedoklova ljubav djeluje na mene i spaja sve osjete u jedno i stvara
taj ushit. Od poznatijih licnosti u Agrigentu se rodio i živio jedan od najvecih talijanskih
pisaca  i dramaticara Luigi Pirandello ( 1867-1936 ) u ciju se cast svako ljeto
održava poznati; Piran- dello festival.
                    Za romantiku i introspektivne spekulacije ponestaje vremena jer
ruksaci i vlakovi cekaju na nas. Opet u vlaku. Linija Agrigento – Enna – Catania  vodi nas
duboko u sredinu otoka. Zauzeli smo skoro cijeli vagon i zaista nam je udobno i ugodno.
Pitoreskni krajolik unutrašnjosti Sicilije podsjeca me na Toscanu, samo sa nešto višim planinskim vrhovima. Prolazimo pored Enne, najvišeg grada Sicilije ( 1000 m/n.m. ). Pruga ni ne dolazi do njega jer se nalazi na strmom vrhu. Obilazimo ga i nakon jednog sata dolazimo u Cataniu. Tu presjedamo na drugi vlak za Siracusu i imamo oko tri sata za obilazak grada. Drugi grad po velicini na otoku sa 370 000 stanovnika, na obali Jonskog mora, docekuje nas u crnini. Rijec šok ne docarava vjerno našeiznenadenje pri izlasku iz kolodvorske zgrade. Sve je crno, tmurno i oblacno od vulkanskih oblaka koji su se nadvili nad grad. Crne ceste, crni automobili, crni parkovi, još samo nedostaju od prašine crni ljudi. Uz rub ceste na svakih desetak metara ogromne hrpe crne prašine, poput ostavljenog pijeska za neke gradevinske radove. Hodamo prema centru dok nam u oci leti Etnina vulkanska prašina koje je pun zrak.
Zaustavljamo se pored crnih, nekad bijelih automobila, da napišemo prstom po prašini "OPERI ME". Primjecujemo da taj obicaj nije naša baština, naš patent, jer je vecina automobila išarana. Kuda pobjeci, gdje naci sklonište. Tamo gdje su ljudi za vrijeme katastrofa i raznih nepogoda tražili zaklon; u crkvi. Katedrala na Piazzi del Duomo  poslužila nam je kao idealno i cisto mjesto za odmor, jer od silne prašine nemaš gdje spustiti ruksak. Sagradena je u 11. stoljecu za vrijeme normanskog kralja  Rogera I. Ispred nje Fontana degli Elefanti bila je okružena žicom, strojevima i radnicima na velikom gradilištu. Tražimo pogodan kafic, ali nam velika i široka ulica via Etnea ne pruža nadu. Mnoštvo ljudi u nekoj vrsti shopping groznice pohodi blještave otmjene trgovine. U jednoj mracnoj pokrajnoj ulici ukazuje se Glamour caffe ili American bar ( obje su rijeci u nazivu lokala ) u kojem provodimo ono malo vremena do polaska vlaka. Vrijeme neumitno cini svoje, prolazi brzo.

Ruksak na
ledima, vulkanska prašina pod nogama a želj. kolodvor kao odredište. Kratka, opet ugodna jednosatna vožnja vlakom do Siracuse. Kao iskusni svjetski putnici, za kratko vrijeme, nalazimo hotel nazvan po najpoznatijem stanovniku Siracuse " Archimedu ";, najvecem matematicaru i fizicaru antickog doba. Vec je, kažu neki, kasno, ali 22 sata idealno je vrijeme za šetnju, zar ne ? Velikom Corso Umberto I dolazimo do Porte Umbertno, mosta koji nas vodi u  povijesnu  jezgru otoka Ortigia. Glavnom ulicom dolazimo do Piazza Archimede sa prekrasnom fontanom Arethusa. Opet zajednicko fotografiranje, i to bi bilo sve zajednicko za tu vecer.
Ozbiljni nastavljaju šetnju a neozbiljni i propali maratonci zastaju u prekrasnoj enoteci sa dobrim jazzom, još boljim brusquettima i božanstvenim vinom nuovom. Sa svakim zalogajem i gutljajem krijepi se duša naša, a tijelo traži utjehu poslije bezbrojnih kilometara u nogama ali i u vlakovima. Sjedimo u fantasticnom okruženju ;stotine flaša kvalitetnog talijanskog buteljiranog vina oko nas. Ozbiljni nas samo dodu pogledati. To je ipak previše za njih. Neozbiljnost prostora njih vraca natrag na ulici, a nas cvrsto lijepi za stolicu. Tri starinska drvena stola su pred nama. Svaki drugog oblika i druge visine. Jedan od najzanimljivijih interiera na putovanju. Povratak u hotel predstavlja nerješivu zagonetku, a dr. Pedja
nezahvalnog suputnika.

5. DAN           SIRACUSA; CATANIA; NICOLOSI

                        Dan zapocinjemo odlaskom u najposjecenije mjesto u gradu,
arheološkom parku Neaopolis. Impozantno grcko kazalište iz 5.st. pr. Kr. za 16 000
gledalaca isklesano u kamenu. rimski amfiteatar iz 2. st., treci je po velicini u Italiji,
odmah iza rimskog Coloseuma i veronske Arene. Rajski vrt, nekad kamenolom za
zarobljenike pretvoren je nakon potresa 1693. g. u prekrasan vrt pun agruma i
magnolija. U dnu vrta nalazi se Dionizijevo uho, spilja visoka 23 m, a duboka 65m
sa nevjerojatnom akustikom. Lagana neobavezna šetnja po parku koji je u doba
antike bio centar kulturnog života.  Na ulazu u park nalazi se jedan od najvecih
oltara na svijetu Hieron II, velicine 23×198 m., za  otprilike nevjerojatnu brojku od
400 bikova koji su se prinosili bogovima. Ostavljamo prekrasan suncani dan iza
sebe i ulazimo sa vodicem u katakombe San Giovanni. Podzemno groblje koje su
obnovili Normani na mjestu anticke bazilike iz 6 st. koja je bila srušena u potresu
1693. godine.
                        Vrijeme do polaska vlaka kratimo obilaskom šarmantnog i slikovitog

otoka Ortigia, srce grada i mjesto prvog sicilijanskog naselja.  Prekrasne ulicice
pune malih ducana i trattoria, koje okružuju Piazzu del Duomo, jedan od najljepših
trgova u Europi. Ulazimo u katedralu. Razgled prekida prigodni repertoar gudackog
kvarteta. Mladenci ulaze u crkvu, a mi po drugi put na Siciliji svjedoci smo
najvažnijeg dogadaja u životu mladih ljudi. Znaci li to nešto ? Druga svadba u tri
dana. Ko je od nas slijedeci na redu ? U obzir dolaze samo neoženjeni, ili nadu i
mogucnost imaju i oni; vezani?
                        Povratak u hotel, ruksaci sve teži ali nasrecu kolodvor je blizu.
Minute do dolaska vlaka za Cataniu provodimo kušanjem francuskog piva iz litrenih
šampanjskih boca u kaficu nasuprot želj. kolodvora. Vlak uobicajeno poluprazan i
udoban. Obilazak turisticke Sicilije zimi ima znacajnih prednosti u odnosu na ljetnu
sezonu. Kao da smo gotovo jedini turisti na otoku. Opet prašna Catania u
prekrasno suncano poslijepodne. Ispred kolodvora autobusna stanica gdje
cekamo autobus za novo odredište-Nicolosi. Kratki caffe break u obližnjem kaficu.
Vesela i bezbrižna atmosfera, intenzivna komunikacija prekida se slucajnim
udarom ruke u tanjuric sa šalicom kave i zvonkim zvukom porculana. Nasrecu osim
kave na podu kafica nema druge i vece štete. Pada noc, autobus nas vratolomno
vodi kroz gradsku gužvu prema podnožju Etne u  Nicolosi, gradic na oko  900
m/nm. i uobicajena polazna tocka za uspon na 3.350 m visoki najviši europski
vulkanski vrh, Mongibello tj. Monte Etna. Agresivna vožnja mladog talijanskog
vozaca traje oko 1 sat. Postajemo svjedoci teške saobracajne nesrece i teških
ozljeda mladog vozaca motocikla, koji leži na rubu ceste okružen poznanicima u
ocekivanju hitne pomoci. Pomisao "samo da se nekom od nas ne dogodi nešto
slicno. Smještaj u hostelu "Etna Garden Park" u sobama sa po 10 kreveta.
Ristorante Al Palmento; pokazuje se kao sretno rješenje za najugodnije
vrijeme
provedeno u nekom restoranu na cijelom putovanju. Ambijent poput naših konoba,
nenametljivo i uslužno osoblje, dobra kuhinja i još bolje vino doveli su nas u stanje
potpune opuštenosti i pomalo adolescentskog ponašanja. Što ima bolje od
povratka u mladost, zaborava svih životnih problema i prepuštanja dobrim
vibracijama koje nosi ovo putovanje. Najljepše od svega bilo je gledati nasmiješena
lica svih nas,  narocito nekih. Na putu prema WC-u otkrivamo zanimljiv gift shop
sa autenticnim cupovima. Radi na principu self servicea.
                    Dok mi sudjelujemo na sympoziju, Igor, Darko, Breza i Boris napreduju
cestom prema Rifugio Sapienzi na 1900 m/nm, polaznoj planinarskoj stanici prema
vrhu Etne. Cilj im je vidjeti nocnu erupciju vulkana, nezaboravan doživljaj vrijedan
pamcenja za cijeli život, kao što to su ushiceni rekli vrativši se oko 3 ujutro, nakon
9 sati planinarenja i 40 km. hoda. Bio im je to još jedan maraton – Etna marathon

2003. Otprilike smo se u isto vrijeme i mi vratili u svoje sobe, svaki sa svojih
maratona.
{mospagebreak}
Palermo team6. DAN     NICOLOSI,  ETNA – CATANIA – TAORMINA

  Dobar san unatoc svoj sili raznih zvukova što nosi deseterokrevetna soba. U
ranu zoru izlazim na balkon i pogled mi ostaje prikovan za snježno-crne vrhove
Etne. Crvenkasti odsjaj Sunca u dugom crnom vulkanskom oblaku koji izlazi iz
aktivnog kratera. Nešto nevideno. Krenimo gore cim prije. Lovimo jedini ranojutarnji
autobus za Rifugio Sapienzu udaljenu oko 20 km. Mi smo jedini putnici u autobusu.
Iza zamagljenih prozora zacudeno gledamo nestvaran prizor. Posvuda ohladeni
ostaci rijeka lave od prethodnih erupcija. Verica uspostavlja blizak odnos sa
vozacem i kondukterom tako da oni dobrovoljno postaju naši vodici. Zaustavljaju
autobus da nam pokažu krov kuce zatrpane jednom od erupcija, mjesto odakle je
najbolji pogled i slicne atrakcije uz popratno objašnjenje. Kraj vožnje,  Rifugio
Sapienza hotelsko je i restoransko naselje, odakle krecu avanturisti put vrha Etne.
Sve je zatvoreno jer avanturisti poput nas dolaze na osobnu odgovornost.
Zabrana obilaska je na snazi ali ju nitko ne poštuje. Docekuje nas velika hladnoca,
magla i gusti oblaci oko nas. Da se ne bi izgubili držimo se u grupi. Uspon pocinje
napornim poskakivanjem sa jednog na drugi kamen ohladene vulkanske lave.
Pomislim, nece valjda tako biti skroz do vrha. Nakon nekog vremena izlazimo iz
oblaka, u daljini vidimo Cataniu. Prelazimo na vulkanski pijesak, što olakšava uspon.
Oko nas pustoš, nema ljudi, nema flore i faune. Samo mrtva priroda. Cak je i žicara
pokojna. U zadnjoj je erupciji potpuno uništena Pratimo njene nakrivljene stupove
kao orjentire, jer planinarske staze nema. Nekad je tu bilo skijalište i izletište sa
planinarskim domom na kraju žicare, kojeg isto tako više nema. Ostale su samo
crne ruševine na crnom pijesku. A onda rika utrobe Zemlje, zvuk koji se ne
zaboravlja. Zvuk aktivnog vulkana koji izbacuje lavu i oblake vulkanske prašine
nekoliko stotina metara uvis. Nedugo zatim izlazimo na visoravan  i spajamo zvuk
sa slikom. Ogromni krater pred nama izvodi nezaboravnu predstavu koja ostaje u
sjecanju za cijeli život. Zaista, biti svjedokom erupcija vulkana, stajati na rubu rijeke
lave široke desetak metara i dugacke nekoliko kilometara koja prolazi pored nas
brzinom ljudskog hoda, zavirivati u pukotine iz kojih sukljaju dimovi sumpornih para,
doživljaj je kojim se može pohvaliti malo ljudi. Treba li spomenuti da smo osim
Gorske službe spašavanja bili jedini turisti koji su taj dan popeli tako visoko. Mladici
iz Gorske službe spašavanja objašnjavaju nam da se vratimo jer ce po nas doci
helikopter. Pokazuju skupljene ruke kao kad se na njih stavljaju lisice. Mislim da to
znaci da u slucaju nastavka uspona možemo racunati na uhicenje ili možda cak i
zatvor. Ne razmišljajuci o upozorenju nastavljamo uspon prema vrhu.Ushiceni
poput djece fotografiramo se pored užarene lave. Potom raštrkani ko rakovi
obilazimo « mjesecev krajolik «. Našu zaigranost prekida zvuk helikoptera.
Zaustavlja se na oko 100 metara iznad naših glava i ni makac. Unatoc tomu, ne
razmišljajuci previše, dr. Pedja i ja odlazimo na vrh susjednog ugaslog kratera.
Strm i težak uspon vraca uloženi trud jer ostajemo skamenjeni pogledom u njegov
krater. Kao da smo na vrhu nekog drugog svijeta. Nekoliko stotina metara dubok
krater djelomicno prekriven snijegom zjapi zastrašujuce i gleda nas poput oka
Kiklopa. Pogled na aktivni krater koji nam je sada paralelno na istoj visini nešto je
nezaboravno. Blizina ruba kratera i opasnost od pada u njega primorala je posadu
helikoptera da se instalira iznad naših glava. Zbog toga, a i da ne stvaramo
probleme, spuštamo se niz strme obronke kratera te se ubrzo svi odlucujemo na
povratak. To je bilo znak pilotima helikoptera da nas zadovoljno napuste, jer
opasnosti od našeg ozljedivanja nema više. Skoro pa u trku ( ipak smo mi
maratonci ) silazimo do Rifugio Sapienze i našeg autobusa. Vlado i Božica ulaze u
restoran da se raspitaju o mogucnostima okrijepe, a na ulazu ih doceka trudna
tamnoputa konobarica sa rijecima “ Chiuso “. Nedugo nakon našeg povratka na
CNN-u su izvijestili da je lava došla do tog restorana i uzrokovala eksploziju u kojoj
je ozlijedeno 32 ljudi, od kojih jedna trudnica, konobarica u restoranu. Želimo joj brzi
oporavak. Presvlacimo se u autobusu cekajuci polazak. Nekima je tako hladno da
na sebi imaju po nekoliko jakni a oci od umora jedva drže otvorenima. Gledajuci u
daljini dim kratera imamo osjecaj da erupcije pojacavaju. Povratak u Cataniu dugo
traje zbog lagane ali veoma ugodne vožnje. U Catani presjedamo na autobus za
Taorminu, sicilijanski Monte Carlo, najbogatiji grad na otoku.                      
                  Kratka jednosatna vožnja autobusom do najljepšeg grada na cijelom
putovanju – Taormina cak i zimi diše punim turistickim plucima. Smještena na
prekrasnoj uzvisini sa koje se pruža pogled na duge plaže Jonskog mora,
predstavlja jedno od najvažnijih turistickih odredišta otoka. Zbog položaja izmedu
mora i visoke Etne koja je udaljena 40 km., Tauromenion, kako su ga zvali Grci, ima
izuzetno povoljnu mikro klimu. Bogatstvom vegetacije oko prekrasnih vila pomalo je
nalik na našu Opatiju.
               Na putu od autobusnog kolodvora prema centru slucajno pronalazimo
skroman hotel za isto tako skromnu cijenu. Ekskluzivnost mjesta dokazuje
dobronamjerni savjet konduktera iz autobusa za Etnu, da zbog visokih cijena,
smještaj potražimo u nedalekom Giardini Naxosu, smještenom na samoj obali i
prepunom hotela svih kategorija. Zar treba spomenuti crnu vulkansku prašinu koja
poput sipkog snijega pada na grad. Zbog toga imamo problema sa dišnim organima
i ocima dok hodamo ulicama. Stoga se prepolovljenog sastava, što zbog bolova u
trbuhu i umora, što zbog nezainteresiranosti, sastajemo se u Trattoriji « Nino
« cija
gastro ponuda kvalitetom pa i cijenom ne zadovoljava naše vec istancane
osjete.     

7. DAN    TAORMINA – MESSINA

               Jutro zapocinje laganim treningom antickim ulicama. Spuštamo se do
obala mora Giardini Naxosa i neuspješno pokušavamo prijeci na prekrasan otocic.
Povratak nas vodi  dugim strmim stepenicama natrag u Taorminu. Tuširanje,
odlaganje ruksaka u hotelskom restoranu i odlazak u obilazak grada. Lagana
šetnja do grckog kazališta iz 2. st. pr. Kr.
  sa kojeg se pruža nezaboravan pogled na obalu Jonskog mora, Taorminu,
snježne i zadimljene vrhove Etne, pa cak i na susjednu kalabrijsku obalu. Dok
pijemo kave na trgu, opet iznenadenje, po treci put. Lijepo i skromno vjencanje u
kaficu pored nas. Brzi shopping i opet potraga za mjestom koje bi zadovoljilo našu
glad. « Fast Food Bar « to nikako nije pa pokušavamo sa restoranom imena koje
se
narocito svidalo Dinku, « Il Ciclopo «. Pokazalo se kao pravi pogodak, samo
šteta
što ne možemo ostati duže jer PUTOVANJE nas zove. Putovanje sa velikim « P «,
jer na njemu smo prešli više od 4.ooo km., promijenili 15 vlakova, 7 autobusa i 2
trajekta, te posjetili 14 mjesta i gradova. I neka netko sad kaže da nije lijepo biti
maratonac. U autobusu za Messinu provlaci se tanka nit nagovještaja skorog
povratka, kraja putovanja i rastanka. Svako se uvlaci u svoje spekulacije, analizira
protekle dane, povlaci usporedbe sa svojom svakodnevicom, dosadašnjim životom
i pitanjem njegovog smisla. Zakljucci do kojih dolazimo u takvim situacijama uvijek
se pokazuju kao najkreativniji. Bogatstvo svakog covjeka ne mjeri se novcem, vec
bogatstvom znanja i iskustva stecenog ucenjem i putovanjima.
               Messina, poznata kao  « Vrata Sicilije « datira iz 8. st. pr.
Kr. Od svojih pocetaka, a posebno za vrijeme Rimljana predstavljala je granicu obrane Sicilije. Kao i cijeli otok predstavlja veoma trusno podrucje. U katastrofalnom potresu 1783. sravljen je cijeli grad, a  u potresu 1908. poginulo je 80.000 stanovnika. Danas je
Messina moderan grad poznat po arhitekturi otpornoj na potrese.
               Šetnja gradom sa teškim ruksacima na ledima i umorom u cijelom tijelu
traži predah u Osteriji  « Dudu «. Dogovor o jelovniku malo duže traje jer
gazda želi da se prepustimo njegovoj nepogrešivoj procjeni ukusa svakog gosta. Posljednja zajednicka vecera puna je zanimljivih detalja. Za pocetak spomenimo gazdu koji je spavao na klupici u restoranu dok smo mi ulazili. Druga zanimljivost odnosi se na
konobara koji je za skoro svaku namirnicu odlazio u susjednu trgovinu. To se
narocito odnosi na vino za koje se nisu nadali da ce ga trebati u takvim kolicinama.
Kuhana hobotnica u komadu na stolu pred nama potpuno nam gasi apetit. Nešto je
bolja tjestenina, sladoled za desert nije ni sluga Ledolini. Sve to zacinili smo na
kraju cjenkanjem sa gazdom koji nije htio primiti kreditnu karticu. Uvjet za gotovinu
bio je smanjenje racuna za više od 100 kn. Na kraju svi sretni i zadovoljni odlazimo
put, a cega nego želj. kolodvora. Opet sreca sa vlakom, poluprazan vlak nudi nam
obilje prostora i praznih kupea tako da možemo spavati u vodoravnom položaju
svaki u svom « krevetu «. No, prije spavanja pomno promatranje ulaska
kompozicije vlaka u trajekt, a zatim izlazimo na palubu promatrajuci kišom okupanu
Messinu i Reggio di Calabria nocu. To bi bilo sve za danas. Laka vam noc
maratonci.    

8. DAN    POMPEI, NAPULJ

                 Nakon dobrog sna budimo se u kišno napuljsko jutro. Umjesto silaska u
Pompeima
odluka pada da produžimo do Napulja, ostavimo ruksake u kolodvorskom depou i
tako olakšani vratimo se u obilazak Pompeja. Ostaci grada starog više od 2000
godina medu najpoznatijim je turistickim odredištima na svijetu. Vulkanska erupcija
obližnjeg Vezuva prekrila je i zatrpala grad 3 metra debelom vulkanskom prašinom.
Te 79. godine u trenu je nestao cijeli grad i život u njemu. U 18. stoljecu iskapanja
iznose na svjetlo dana ucinke te prirodne kon-zervacije. Divna umjetnicka djela,
impresivne zidne slikarije, kao i mnogobrojna
svjedocanstva rimskoga svakodnevnog života. Grad je imao sve : kazališta,
kupališta, tržnice, zanatske radnje, javne kuce, poplocene kamene ulice. Pravi mali
sretan grad. Nakon zaista lagane šetnje izlazimo iz zidina Pompeja. Neki produžuju
za Ercolano, grad koji je zadesila ista sudbina ali je mnogo kasnije otkriven i stoga
ocuvaniji. Drugi se odlucuju za povratak u
Napulj i cjelodnevno razgledavanje « arhitektonske parade stoljeca «. Sa preko 300 crkava iz svih razdoblja, ranokršcanskog, baroka i gotike , gradsko središte
Napulja predstavlja pravi arhitektonski raj. Ono što nas u tom gradu najviše fascinira je gradska vreva.
Semafori rade i ne rade, ali to ni nije važno jer promet se velikom brzinom odvija u
svim smjerovima bez obzira na prednost. Jedino pravilo je brzina, hrabrost koja
granici sa ludilom i velika umješnost upravljanja vozilima svih vrsta. Promatrajuci to
ludilo stojimo na jednom raskršcu nekoliko minuta i ne vjerujemo svojim ocima.
Semafori rade ali neovisno o njima promet se odvija neprestano. Na raskršce izlazi
žena sa džipom vozeci unatrag. Kad je došla do sredine raskršca iz suprotnog
pravca do nje dolazi prijateljica na motoru. Njih dvije na tom mjestu zapocinju
nazaobilazan razgovor. Ne moram ni spomenuti da svo vrijeme oko njih promet
nasmetano tece. Obzirom da si imaju puno toga za reci, džip krece sa otvorenim
prozorom dok prijateljica vozeci motor pored nje, nastavlja važan i naodgodiv
razgovor. Tko ne vjeruje
u istinitost može pogledati naš film sa putovanja. Sve je snimljeno. Gledajuci
automobile ustanovili smo da malo koji nema neko oštecenje, a neki izgledaju kao
da su upravo došli sa autokrossa. Dok mi prolazimo gradskom vrevom u majicama
kratkih rukava, iz Zagreba mi javljaju da je jutros bilo – 13. U Napulju je oko +
18. I
onda šecer na kraju. Lutajuci uskim ulicama razuzdanog Napulja pronalazimo
sasvim slucajno malu oazu tišine i autenticne napuljske kuhinje koja se zove «
Trattoria Palumbo Carmelo «. Samo šest stolova prekrivenih crveno-bijelim
kariranim stolnjacima, zidovi puni zanimljivosti iz povijesti lokala i izrezaka iz
svjetski poznatih casopisa koji preporucuju ovu Trattoriju kao very autentic and
good food.
Niska debela kuharica smiješi se sa fotografija tih casopisa, ali i sa ulaza kuhinje
koja je nedaleko nas. U WC-u mašina za pranje rublja, dokaz je da ovi ljudi tu žive.
Jednostavni ali najbolji spagetti al Napoli i obicno vinno rosso krijepe tijelo i dušu.
Tako je dobro da se nedamo van. Obzirom da je vremena na pretek, ispunjavamo
želju naše tihe maratonke, i cekamo ju dok je u frizerskom salonu pored trattorije.
Nakon toga na Piazza Dante prisutvujemo koncertu talijanske estrade. Sve zvuci
poput Erosa Ramazotija. Na putu do
želj. kolodvora ludilo na ulicama. Ulazimo u banku koja je sponzor koncerta, a
unutra još jedan koncert i mnoštvo ponude u dobrotvorne svrhe. Što dobrotvorno,
što iz potrebe, kupujemo sve što nam treba za putovanje kuci. Putem prema želj.
kolodvoru ulazimo u 56 metara visoku Galeriju Umberta I sa stakleno željeznim
krovom. U njenom centru prekrasne jaslice, jelka okicena mnoštvom pisama sa
željama koje bi Djed Mraz trebao ostvariti, i violinist koji svira u ovom nevjerojatno
lijepom i akusticnom prstoru. Nasuprot Galerije ponosno stoji najstarije a po nekima
i najljepše kazalište u Italiji – Teatro San Carlo iz 1727. godine. Kolona
demonstranata koju srecemo na izlazu protivnici su gradevinskih intervencija u
staroj gradskoj jezgri. Tek sad dobivamo odgovor na naše cudenje zbog velikog
broja policajaca u punoj opremi na ulicama ovog vruceg grada. Pored nas ponosno
stoji monumentalan dvorac na obali mora,Castello Mashio Angioino iz 13 st. i
vremena Charlesa I . Vremena malo – za vidjeti puno. Da smo krace sjedili u
trattoriji…. Žurimo na vlak jer savjest putovanja, Boris, vec nas zabrinuto traži po

kolodvoru. Treba li  reci da nas opet ceka udoban vlak i veselo putovanje prema
Hrvatskoj. Ono što je bilo daleko sad je pred nama. Kraj jednog lijepog putovanja
koje nas je sve obogatilo novim iskustvima i spoznajama. Upoznavati sebe, druge
a pritom i nove krajeve.

9.  DAN   RIM – VENECIJA – LJUBLJANA – ZAGREB

                   Sjedimo u jurecem vlaku pogleda uperenog u beskraj. Razgovor kopni
a introspekcija cini cuda. Rim, presjedamo za Veneciju u koju dolazimo u rano jutro.
Nakon kave u jednom kaficu, prelazimo u susjedni gdje se spajamo na Internet.
Pregledavamo svoje e-mailove, ali i naš konacni poredak na Palermo maratonu. U
dobrom raspoloženju provodimo nekoliko sati do dolaska vlaka. Opet nas ocekuje
dugo devetosatno putovanje do Zagreba. Ono što je bilo daleko sad je tu pred
nama. Još par sati i doci ce kraj jednog lijepog
putovanja, boljeg medusobnog upoznavanja i ugodnog druženja, ma što neki mislili
o njemu.
Puno raznih karaktera, puno dana, puno novih prostora i doživljaja zahtijevaju
bezgranicnu toleranciju, razumijevanje i na neki nacin malu dozu ravnodušnosti.
Viza za uspjeh svakog zajednickog putovanja zapravo je potpuna opuštenost.
Mišljenja sam da smo na ovom putovanju ispunili sve ove uvjete, te možemo reci
da je uspjelo i više nego što smo se na njegovom pocetku nadali. Sve je dobro što
se dobro završi.   

                          
Predrag Bošnjak

Komentraj

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*