IRONIVA 12:42:21
Ironman Austria Karnten / 4. srpanj 2010.
Odmah na poèetku prièe želim reæi da neæu gnjaviti s brojkama, prolaznim vremenima i ostalim detaljima o tome kako je Iva završila svoj prvi Ironman. To æu zadovoljstvo ostaviti mojoj prijateljici kada jednog dana doðe do Havaja i odluèi napisati autobiografiju.
Naravno, za sve one koji to još ne znaju, postoji stranica Ironmanlive.com na kojoj možete saznati svaki detalj o njenoj «muci» toga dana. Dovoljno je upisati njeno ime ili samo startni broj 2322 kao dobitnu kombinaciju. Kako je sve to izgledalo iza ružièastih naoèala jedne plavuše pokušati æu napisati što vjernije. U mjestašce nadomak Klagenfurta stigli smo u èetvrtak, odsjeli u predivnom hotelu Karawenkenblick s još krasnijim pogledom na jezero, Alpe i svu ljepotu Austrije. Naravno da smo prijavak i podizanje startnog broja napravili odmah po silasku s autoputa, kako bi svi bili sigurni da æe Iva zaista nastupiti. Bio je to dobar razlog za otiæi na cugu i popiti puno soka od jabuke razrijeðenog s vodom..hehe i nije neki pretjerani doživljaj, znamo i bolje kombinacije.
Uzbuðenju nije bilo kraja, ne radi prijavka i same utrke, veæ zato što sam prvi put doživjela nešto tako veliko zvano «IRONMAN» i to u stranoj zemlji. Cjelokupna organizacija najdužeg triatlona i «EXPO» funkcionirali su bez greške s obzirom na 3000 prijavljenih natjecatelja i njihovu pratnju. Bože moj, kaj sam se svega nagledala, od profi sportaša do ljudi koji izgledaju kao strièeki i tete iz susjedstva. Da ne spominjem kako su neki preponosno šetali svoje bicikliæe k`o kuæne ljubimce, drugi su pokazivali svoja savršena tijela u preskupoj opremi svojih sponzora…, i sve je to baš super i OK. Ne bih zamarala brojkama, ali kad se sve to zbroji i zavrti, radi se tu i o milijunima eura. To je posel !!! Jedino mi nije jasno zakaj mi u Hrvatskoj nemamo volje organizirati tak nekaj i zaraditi lovu ??? Naoružala sam se ružièastim naoèalama i s nestrpljenjem èekala nedjelju. Mišung treme i uzbuðenja bio je prisutan cijelo vrijeme, no u svakom sluèaju, Iva je bila najprizemljenija od svih nas i jako dobro znala što joj je za èiniti, a i kako se nositi s trenutnim pritiskom. Jednostavno reèeno, djelovla je k´o špricer. Bila je spremna k´o nikad do sada – bilo je to oèito. Ponekad se pitam kuda je sakrila sve te osjeæaje ?! Družeæi se tako èetiri dana od 0-24 imali smo priliku pretresati sve teme ovog svijeta i prelistati puno puta «Race Guide» u kojem ima puno korisnih informacija i interesantnih tekstova. Jedan od favorita na slici je i naš Dejan Patrèeviæ koji je takoðer bio tamo.
Stigla je i toliko oèekivana nedjelja. Bili smo budni veæ u pet. Iva je bila super raspoložena i to je bio još jedan od pokazatelja da je u izvrsnoj formi i da æe sve biti OK. Procjene su bile 13 sati i naravno da završi utrku živa i zdrava. Meðutim njena želja je bila svaka minuta ispod toga, što je i ostvarila. Ne minuta, nego fenomenalnih 12:42:21!
Nakon što sam imala priliku biti tamo sa Ivom i proživjeti kroz njenu borbu, upornost i muku tu gladijatorsku utrku, više mi ne pada na pamet razmišljati o tome koliko smo ili nismo dobri i što je sve ljudski organizam u stanju izdržati. Teško mi je opisati što sam osjeæala kada je Iva prošla kroz cilj, beskrajno uzbuðenje, sreæu kojoj nije bilo kraja i naravno ponos do kraja svemira. Nema granica, sve je u glavi, samo moramo odluèiti, a Iva je to davno napravila.
Na kraju ovog predivnog iskustva mogu zakljuèiti samo jedno da je Iva ispunila sva oèekivanja i nadmašila sebe samu. Kaj drugo reæi nego BRAVO prijateljice☻!!!
Uzbuðenju nije bilo kraja, ne radi prijavka i same utrke, veæ zato što sam prvi put doživjela nešto tako veliko zvano «IRONMAN» i to u stranoj zemlji. Cjelokupna organizacija najdužeg triatlona i «EXPO» funkcionirali su bez greške s obzirom na 3000 prijavljenih natjecatelja i njihovu pratnju. Bože moj, kaj sam se svega nagledala, od profi sportaša do ljudi koji izgledaju kao strièeki i tete iz susjedstva. Da ne spominjem kako su neki preponosno šetali svoje bicikliæe k`o kuæne ljubimce, drugi su pokazivali svoja savršena tijela u preskupoj opremi svojih sponzora…, i sve je to baš super i OK. Ne bih zamarala brojkama, ali kad se sve to zbroji i zavrti, radi se tu i o milijunima eura. To je posel !!! Jedino mi nije jasno zakaj mi u Hrvatskoj nemamo volje organizirati tak nekaj i zaraditi lovu ??? Naoružala sam se ružièastim naoèalama i s nestrpljenjem èekala nedjelju. Mišung treme i uzbuðenja bio je prisutan cijelo vrijeme, no u svakom sluèaju, Iva je bila najprizemljenija od svih nas i jako dobro znala što joj je za èiniti, a i kako se nositi s trenutnim pritiskom. Jednostavno reèeno, djelovla je k´o špricer. Bila je spremna k´o nikad do sada – bilo je to oèito. Ponekad se pitam kuda je sakrila sve te osjeæaje ?! Družeæi se tako èetiri dana od 0-24 imali smo priliku pretresati sve teme ovog svijeta i prelistati puno puta «Race Guide» u kojem ima puno korisnih informacija i interesantnih tekstova. Jedan od favorita na slici je i naš Dejan Patrèeviæ koji je takoðer bio tamo. Stigla je i toliko oèekivana nedjelja. Bili smo budni veæ u pet. Iva je bila super raspoložena i to je bio još jedan od pokazatelja da je u izvrsnoj formi i da æe sve biti OK. Procjene su bile 13 sati i naravno da završi utrku živa i zdrava. Meðutim njena želja je bila svaka minuta ispod toga, što je i ostvarila. Ne minuta, nego fenomenalnih 12:42:21!
Nakon što sam imala priliku biti tamo sa Ivom i proživjeti kroz njenu borbu, upornost i muku tu gladijatorsku utrku, više mi ne pada na pamet razmišljati o tome koliko smo ili nismo dobri i što je sve ljudski organizam u stanju izdržati. Teško mi je opisati što sam osjeæala kada je Iva prošla kroz cilj, beskrajno uzbuðenje, sreæu kojoj nije bilo kraja i naravno ponos do kraja svemira. Nema granica, sve je u glavi, samo moramo odluèiti, a Iva je to davno napravila. Na kraju ovog predivnog iskustva mogu zakljuèiti samo jedno da je Iva ispunila sva oèekivanja i nadmašila sebe samu. Kaj drugo reæi nego BRAVO prijateljice☻!!!
Antonija Jandreèiæ – 1/2maraTONKA 😉
Leave a Reply