Pismo

Iako ovo nije atletska tema , pošto veliki dio svojih treninga obavljamo u šumi Goviæ zajedno sa kolegama koturašima, odluèili smo staviti na naše stranice pismo našeg sugraðanina i prijatelja prof. Stjepana Nine Škrabea o devastaciji šume Goviæ. Pismo prenosimo u cjelosti:

Kao znani Jaskanac i potomak stare jaskanske obitelji, kao istinski zaljubljenik u Jasku i njezin trajni, dugodišnji kronièar, pisac i povjesnièar, iskazujem ovim putem svoje duboko i snažno nezadovoljstvo dogaðajima koji su se u zadnje vrijeme zbili u jaskanskoj šumi Goviæ i masakru koji je tamo poèinjen na oèigled svih graðana, šetaèa i sportaša.

 Šuma Goviæ je ponos Jastrebarskog, naš perivoj, naš Maksimir, naš Sherwood, to su pluæa našeg grada, omiljeno šetalište, sanjalište i svakodnevno boravište brojnih sportaša, džogera, biciklista, zaljubljenih, sanjara, beraèa gljiva i cvijeæa. Nad tim našim ponosom, nad tom našom vjeènom ljubavi, koja je ne samo jedno živo biæe veæ se sastoji od bezbrojnih živih biæa, bilja, stabala, ptica i životinja, nedavno je veæ po drugi puta u kratko vrijeme uèinjeno nasilje i zlosilje. Takoreæi preko noæi posjeèen je veliki dio šumskih stabala u neposrednoj blizini grada, tako da se znatno promijenio izgled toga dijela Jaske. Nasilno je uništena vjekovna jaskanska panorama i vizura, opustošena je  njezina kruna i vijenac, njezin raznobojni ukras koji veæ stoljeæima bdije nad Gornjom i Srednjom Jaskom, sirovo i surovo ugroženo je jaskansko zdravlje i jaskanski san.

 Šumarski struènjaci koji su to silovanje organizirali i proveli vjerojatno æe naæi opravdanja za svoj èin potrebom proèišæavanja i možebitne prirodne higijene. Uopæe ne sumnjam u njihovu struènost i možebitne dobre namjere, ali jesu li imalo u obzir uzeli estetiku i izgled grada i gradske okolice? Bi li ikom palo na pamet ovako unakažavati na primjer zagrebaèki Maksimir ili splitski Marjan ili samoborski Anindol ili nottinghamsku Sherwoodsku šumu nad èijom sudbinom upravo ovih dana zdvaja cijeli svijet? Jesu li se konzultirali i savjetovali s Gradskim poglavarstvom, urbanistima, ekološkim, sportskim, lovaèkim i umjetnièkim udrugama, društvima za zaštitu ptica i životinja, biolozima, ornitolozima, botanièarima i lijeènicima? Tko æe na oborenim stablima zaraditi, manje je važno ali takoðer zanimljivo pitanje? Zašto o svemu šute (ili barem do mene nije dopro njihov glas?) gradska vlast, politièke stranke, oporba, jaskanske udruge i jaskanski mediji?

 Jaska koju znam i volim, koja me svako jutro pozdravlja kad otvorim prozor duboko je ranjena, nje zapravo više i nema, silovana je i umorena. Ako mislite da pretjerujem, doðite na rub Goviæa i uvjerite se sami! Ljudi koje sam svakodnevno susretao u Goviæu imaju svoj glas i ovo ne pišem u njihovo ime. Stabla, cvijeæe, ptice, zeèevi, srne, vjeverice ne mogu govoriti, javljam se u njihovo i svoje ime.

 Znam da je ovo glas vapijuæeg u pustinji ali možda æe barem malo dotaknuti Vašu svijest i savjest i možda æe sprijeèiti neku daljnju sirovost i surovost.