Pašman revival 2010

Definicija Škrapinga: trèanje i brzo hodanje po britkim i strmoglavim obalnim stijenama. Uz takvu vrlo zahtjevnu disciplinu, koja zahtijeva napor i traži veliki oprez, treba se uvlaèiti u gudure, provlaèiti kroz makiju, zaobilaziti ponore, svladavati britko stijenje, naæi lokalne puteljke i sve to kroz najteže rute koje izabru i oznaèavaju organizatori utrke.    

Svaki put kad pomislim ima li što luðe i ekstremnije od ovoga što sam zadnje napravio sam sebe iznenadim i napravim nešto još gore više i jaèe. Stalno nedostaje još malo više adrenalina, malo više umora i iscrpljivanja, pomicanjem takvih sebi stvorenih granica jednostavno iskušavam sebe i svoju psihu. Uhhh, pa još nikad nisam odustao gdje æe svemu tome biti kraj i do kojih granica mogu iæi!?

Kako zapoèeti pisanje i opisivanje nevjerojatne pustolovine prelijepim krajolicima otoka Pašmana. Sama ideja je došla opet uz ispijanje zlatne teènosti koja se obièno proizvodi od hmelja, u društvu Kreše Karasa i Željka Vinšæaka nakon jednog noænog uspona na Japetiæ. Razgovarali smo o svakakvim ludostima i ekstremnim poduhvatima i netko od nas je spomenuo ŠKRAPING. O tome nismo previše razgovarali jer umor pa i ispijena teènost nisu nam baš dopuštali neko suvislo razmišljanje. Odmah kad sam došao kuæi krenuo sam na internet i sakupio sve informacije koje su me interesirale u vezi toga, odluka kod mene je jako brzo pala, ma na to moram iæi, to još probao nisam. Hm, a kako sada naæi još koju osobu kojoj æe se pojaviti sjaj u oèima na spominjanje same ideje, prva osoba na koju sam pomislio je bio Krešo Karas, on bi išao, al plan ovogodišnjih utrka mu ne dopušta, zatim Željko Vinšæak on nije znao zbog obaveza jel može ili ne. Opet veliki Upitnik, pa nije valjda da ne mogu naæi nikoga u Jaski tko bi još išao, na Zimskoj ligi Japetiæ, propitujem sudionike tko bi išao i odjednom se poèinju javljati zainteresirani i u startu veæ ima ljudi za napuniti jedan kombi.

Naravno kako se je vrijeme tome primicalo otpadali su jedan za drugim, na kraju veæ razoèaran zbog svega pri pomisli „Iæi æu drugi put“ javlja mi se Željko, ide sa mnom i prati me, ali na kraæu Light utrku od 20km. U samim pripremama za utrku prikljuèuje nam se i jedan prijatelj iz Karlovca Abby, savršeno on ide na Ultra utrku od 43km, imam pratioca i nekog tko æe mi pomoæi u savladavnju same utrke.
Prikupljanje obavezne opreme za utrku (kompas, prva pomoæ, èeona lampa, zviždaljka i astro folija), kao i napitaka, gelova, energetskih ploèica i ostalog je prošlo jako brzo i sve je bilo spremno za polazak veæ nekoliko dana prije samog polaska. Plan je takav da putujemo u petak dan prije utrke, jer se možemo odmah prijaviti za utrku kad doðemo i dobiti kartu sa kontrolnim toèkama i naravno smjestiti se u apartman i odmoriti se od puta i usmjeriti misli i koncentraciju na utrku.
Sam dolazak na Pašman u Tkon nije nas oduševio, hladno je strašno, puše bura sto na sat, nekoliko jakni kapa i kapuljaèa ništa ne pomaže. Idemo na prijavu u restoran Sovinje, saznajemo da kategorija Light (20km) ima 6, a Ultra (43km) 11 kontrolnih toèaka. Obilazak toèaka nije obavezan po redoslijedu, zato, raèunamo na to da imamo cijelu noæ za provjeru i analizu karte, pronalaženje najboljeg i najkraæeg puta i razradu strategije našeg kretanja. Opet i to je malo, jer nas vlasnik apartmana gdje smo spavali upozorava da Slovenci dolaze na Pašman na ljetovanje da bi upoznali èim bolje stazu i još nam govori da uzmemo broj GSS-a  i da kad zalutamo da zapamtimo gdje smo da nas lakše izvuku pri spašavanju, jako optimistièan neki lik. Nemirna noæ, malo sati spavanja, nervoza i povišen puls, dobri su nam pokazatelji da smo dobro koncentrirani samo na utrku i da misli idu u dobrom smjeru.

U sunèano i lijepo subotnje jutro malo prije starta Ultra utrke u 9:00h odluèujem idem sa Abbyem i njegovom dvojicom prijatelja iz Pule, Igorom i Dinom (kakva dobra oduka), slikanje i rastanak sa Željkom, on je ipak Light kreæe u 9:30h.  Krenuli smo drugaèije od svih ostalih i odluèili odmah krenuti na uspon izbjegavajuæi gužvu svih natjecatelja koji su se odluèili za krajnje toèke do kojih se je moglo malim dijelom trèati. Odmah na strmom usponu kreæemo na toèku 11. (Škatelac) strma je al ne previsoka i nije ju teško bilo pronaæi, penjanje po putu (mrtva zmija dobar znak brrr), malo kroz grmlje i makiju i evo je prva toèka perforirana. Taman da se malo zagrijemo i da nas probije prvi znoj. Spust sa brda pa opet uspon prema toèki 4. (Straža) do te toèke vodi lijepi i široki put, vidikovac po nazivu Straža, zatim sa te toèke juriš na toèku 3.(Rt Cesarovica) tu se spuštamo kroz nisko raslinje i makiju prema moru obali i kamenju i škrapama. Obavljena i ta toèka, prolazno vrijeme odlièno, poèinjemo piti vodu, jesti smokve i energetske ploèice.

Dolaskom na toèku 3. veæ smo dobro upoznali rijeè škrapa i ošro kamenje, stalno sustižemo neke natjecatelje, a neki prolaze i nas, kreæemo na toèku 6. (Lanðin, poluotok). Lakše dijelove trèimo uz obalu, susreæemo dio istarske ekipe i sa njima pronalazimo toèku 6., ispijanje vode i magnezija, prevencija od grèeva i bolova u nogama. Naime veæ na toj toèki sreli smo jednog Slovenca koji leži na škrapama i ne može se pomaknuti od grèeva u nogama (amater, nije pio vodu uopæe od starta). Na toèku koju smo sada krenuli svi su nas upozoravali i jedna je od najtežih, a to je toèka broj 7. (Pašmanski Zaglav), ona se nalazi na najveæem poluotoku Zaglavu i toèno je po sredini na obali, odluka je da ne idemo po obali i škrapama veæ da se penjemo na brdo pa preko brda spust na glavu kroz grmlje i makiju okomito ravno na kontrolnu toèku, puno smo se izmuèili i umorili, a dobili realno nismo ništa sa time. Dolaskom na tu toèku, javlja se prvi umor, Igoru puca vezica na tenisici, ja gubim jaknu sa kapom, kompasom i dio energetskih pripravaka, skupo nas košta taj prelazak kroz grmlje, makiju i stijene. Ponavljamo sve opet isto i vraæamo se na vatrogasni put koji nam omoguæava da do toèke 8. (Rt Mali Zaglav) dio puta i trèimo i ta toèka se nalazi na jednom poluotoèiæu, opet izbjegavamo škrape i idemo po sredini okomito, opet grmlje trganje tajica, izgrebene noge ruke, glava i ta toèka savladana.

Za sljedeæu 9. toèku(Rt Rasovica) odluèujemo idemo skroz do nje po obali po škrapama, oštrom kamenju preskakujemo ko koze, penjemo se uz pomoæ ruku i nogu pripijeni uz stijene, idemo relativno brzo, ta toèka što se pristupa na obali i stijena i škrapa tièe je teška i zahtijeva dosta vještine. Osvježavamo se hranom i vodom, pijemo magnezij i povratak uz crkvu Sv. Ante (kratka zamolba za pomoæi) i onda uspon na najtežu, najkompliciraniju i najzahtjevniju toèku 10. (Straža).  Ona jednostavno nema prilaza i do nje se treba provlaèiti kroz grmlje, makiju, raslinje, draè, stijene, oštro kamenje, ma ukratko katastrofa lagano pucamo, umor èini svoje, nervoza, nakon sigurno sat vremena probijanja i traženja dolazimo do nje. Vješto sakrivena na samom vrhu brda izaziva jako kratko olakšanje, jer se treba sada opet probiti na vatrogasni put koji ide dužinom cijelog otoka, a on nas treba odvesti do preostale tri toèke. Nakon još pola sata izlazimo na put, vidno umorni, okrjepa, voda, orasi, energetske ploèice. Odluèujemo nadoknaditi izgubljeno vrijeme tako što æemo trèati nekih 4km do toèke 5. (Ugriniæa dvori), to savladavamo za nekih 20 minuta, susreæemo èetiri djevojke, nemamo snage ni za pozdraviti ni za razgovor (stvarno smo umorni).

Do toèke 2. imamo 4km to je kombinacija uspinjanja, pa spuštanja tu me poèinje boljeti koljeno i lagano šepam i usporavam, kod toèke 2. kreæemo opet dugim putem po obali koja nije stjenovita i puna škrapa, ali prepuna krupnog neravnog kamenja, a koljeno me svakim korakom boli sve jaèe i jaèe. Toèka 1. (Straža) opet vidikovac i lijepi pogled prema Kornatima, al pada veæ lagano mrak, kako sam izgubio i jaknu i kapu uz bolove u koljenu javlja se i hladnoæa pojaèana sa umorom, a i zašlo je sunce zbilja je hladno. Spuštamo se prema obali lagano trèeæi, ja to ne mogu pratiti i gubim korak sa trojkom koju sam cijelo vrijeme pratio u utrci. Razmišljam, boli me koljeno, hladno mi je, mogu hodati i usporiti ili stisnuti zube pojaèati korak i trk pa do kuda ide ide. Odluèujem se za drugu varijantu, prelazim trojku i istrèavam cijeli preostali dio puta do cilja, evo me u cilju, 9h i 27 minuta ukupno 26. mjesto od 42 natjecatelja. Bitno je da sam završio, u ovome zbilja treba i sudjelovati, nakon tuširanja, kratkog odmora, veèera u restoranu. Plodovi mora, crni rižoto, muzika, ples i zabava, cijeli Tkon i okolica se skupina plus 200-tinjak natjecatelja i zabava može poèeti, s tim da vjerovali ili ne, da smo Željko Light i ja nakon veèere otišli spavati, umor je presudio.
  Dio otoka Pašmana koji smo mi obilazili u utrci je praktièki nenaseljen i gleda prema Kornatima i otvorenom moru, a opet sa vrha brda i prekrasni pogledi prema obali i Biogradu . Lijepi je to obalni kraj, puno ima ribarskih kuæa onako na osami ureðenih u vikendice Robinzon turizam fantastièno, lijepo sunèano vrijeme, ljudi grade, zidaju ureðuju te kuæice na potpuno nepristupaènom trenu. Graðevni materijal i sve ostalo dovoze i dopremaju brodovima, ali nažalost smeæe ne otpremaju i ne odvoze tako da se cijelim dijelom obale i kroz grmlje i škrape susreæemo se civilizacijskim ostacima smeæa, plastike vreæica i tko zna èega sve nema još tu.    

Organizacija po meni ovakve vrlo zahtjevne utrke je bila vrlo dobra, na svakoj toèki je bilo dovoljno vode za okrjepu, èak izmeðu toèke 8 . i toèke 9. je bilo i limuna, sira kruha, slanih srdela, vode, izotonika i vode za umivanje, sam nepristupaèan teren nije mogao pružiti bolje uvjete od ponuðenih. Velika gostoljubivost domaæina i vikendaša se oèituje u stalnom bodrenju natjecatelja i nuðenju sa smokvama, travaricom, prošekom i prigodnim delicijama. Spremnost GSS-a sa autima i èamcima da pomogne daje svima jednu sigurnost, a i ukljuèivanje vatrogasaca i lokalnog stanovništva Tkona u organizaciju utrke izaziva divljenje i svaku pohvalu.  

Naravno spomenuti æu i da je na utrkama nastupilo preko 370 natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemaèke, Slovaèke te Nizozemske. U takvoj konkurenciji naravno prvo mjesto u Ultra utrci kod muškaraca je zauzeo èetverostruki pobjednik Škrapinga Bojan Jaševar natjecatelj iz Slovenije, a njegova supruga Anica Hribar pobjedila je u ženskoj konkurenciji na Ultra utrci. Svakako trebam napomenuti kako sam po cijeloj Hrvatskoj išao na razne utrke i sportske dogaðaje, ali na jednom mjestu toliko lijepih djevojaka i žena (u organizaciji i natjecateljki)  nisam još vidio, svaka èast organizatoru i na tome.

Za kraj hvala mojim pratiteljima na utrci: Abbyu, Igoru i Dini, što su mi pomogli da pomaknem svoju granicu i ostvarim još jednu svoju pobjedu i ostvarim nešto što velika veæina nikada neæe. Naravno hvala i  Željku na pratnji i logistiki, Protea-Jaski i Pastuh Pub-u .
Moj rezime: super iskustvo, uništene skroz nove tenisice Salomon, izderane tajice i majica, izgubljene stvari, izgrebene noge, ruke, tijelo, bolovi u koljenu, ma sve je super i sve bude to dobro i OK.

U planu ove godine je još nekoliko ovakvih ludosti i pustolovina, možda koji put i odustanem!?
 Lijepi pozdrav