Utrka radnog naziva „Kuda idu dva PASTUHA“!
Utrka MHUC 2009., odvija se po Gradu Zagrebu i Medvednici (koju sam zamrzio) i sastoji se od tridesetak kontrolnih toèaka kroz koje treba proæi u zadanom vremenu, duljina staze je cca 60km (nama je bila zasigurno i preko 70km).
Polazak je dogovoren u subotu u 7:00h ujutro. Sve stvari i bicikli bili su utovareni u auto (tata hvala na autu). Krešo je vjerojatno mislio da neæu doæi po njega i da sam odustao kao i prošle godine kad smo trebali iæi na utrku po Velebitu, a ja sam ostao u Beèu, bilo je Europsko prvenstvo u nogometu. Na Krešino iznenaðenje ja ipak dolazim po njega, a majstor kao da je sad došao sa Dana vina.
U autu raspravljamo o taktici i naèinu na koji æemo savladavati prepreke, provjeravamo opremu i dali smo sve uzeli. Dolaskom u Zagreb, parkiramo kod Velesajma ispred jednog kafiæa (kava, wc …), kreæemo prema Avenue Mall centru gdje je start, ukrcaj bicikala i prijave za utrku, odmah po prijavi dobili smo zadatke i na prvi pogled veæ vidimo da æemo se morati dobro namuèiti i da neæe biti baš lako. Ukrcavamo bicikle na kamion i odlazimo se obuæi i složiti stvari u ruksak, naime odluèili smo nositi jako malo hrane i napitka (glupost prva), kako bi nam sve stalo u jedan ruksak (kakva greška!!!), da nam bude što lakše i da dobijemo na brzini. Krešo odluèuje da æe on nositi ruksak cijelu utrku, a da æu ja izvoditi zadatke snage i penjanja. Kad smo složili stvari odbacujemo još nešto hrane, neke napitke odmah pijemo, a i jedan komplet penjaèkog pojasa i karabinera odbacujemo, uh uzeli smo preteške alpinistièke kacige umjesto biciklistièkih (glupost druga).
Kad smo se vratili u Avenue Mall, tamo sreæemo Natašu i njenu kolegicu (Parafrikuše) koje nastupaju na kraæoj stazi cca 30km, pa uz kavu i razgovor hrabrimo jedni druge na našem nastupu i zajedno prolazimo još jednom kroz sve toèke. Dolazi vrijeme starta, prvo kreæe dulja utrka, ali prije poèetka imamo penjanje na uže od 15m, podijeljeno po 5m, svakih 5m bonus minute koje se kasnije oduzimaju. Veæ prije odluèili smo, ja se penjem, penjem se do 5m, jako brzo i sa malo potrošene snage, to je dosta za poèetak. Na startu u 10:30h svakih 20 sekundi kreæe po jedan tim mi kreæemo 16 po redu, službeno ime tima je C19-Pastuh Pub team (nismo mi Pastusi, možda bili nekada). Trèimo po Avenue Mall-u u potrazi za izlogom u kojem je naslovnica Mens Heltha, nalazimo je na drugom katu i to je osvojena prva kontrolna toèka. Nastavljamo trku do Mosta Slobode, gdje preuzimamo bicikle i jurimo po nasipu i travnatom putu do Domovinskog mosta, prelazimo ga i natrag juriš do Mosta Slobode, ostavljamo bicikle, prošavši još dvije prolazne kontrolne toèke.
U trku skidamo kacige, jedemo energetske ploèicu i pijemo malo vode, kreæemo se prema pothodniku i Immportane centru, gdje trebamo naæi auto, automobilskih oznaka ZG0037-NV. Naravno otežavajuæa okolnost je ta da je skriven na -2 katu parkinga (Ford Focus), osvojena još jedna kontrolna toèka. 
Sa nekoliko timova kreæemo prema džamiji, tj. Trgu Hrvatskih velikana. Zadatak je: u fontani pronaæi žeton sa brojem našeg tima, opet ja skidam tenisice i èarape, ulazim u fontanu. E to je bila prava smijurija ništa se u fontani ne vidi, voda do stražnjice, pipam po dnu, ne mogu se pomaknuti koliko je sklisko, koja bespomoæna situacija, ipak pronalazim žeton. Tek tada problem postaje izlazak, ne mogu izaæi, a ne mogu se ni pomaknuti, uz pomoæ Kreše i jedne natjecateljice ipak izlazim van. Oblaèim èarape, tenisice i ponovno trka do sljedeæe toèke u Jurišièevoj, duæan Nivea, nova kontrolna toèka i preuzimanje slagalice. Trèanje do Trga Bana Jelaèiæa, slaganje i lijepljenje slagalice (Nivea for man) na karton (hvala Davoru koji je naišao i pomogao).
Nakon slagalice novi zadatak na Cvjetnom trgu. Opet penjanje uz uže, ponovno se penjem 5m (noga krvari), èuvamo snagu. Sljedeæi zadatak pronalaska djevojke sa slike je bio interesantan, obiæi sve ulice i kafiæe oko Cvjetnog trga, ništa ne piti (Krešo nagovara za pivu) i tražiti ju da nam potvrdi kontrolnu toèku. Toèka koja slijedi je bila na Dolcu (gornjem ili donjem dijelu) pronaæi djevojku obuèenu u Nivea majicu, što uopæe nije bilo lako, jer u mravinjaku ljudi u subotnjoj špici naæi jednu sitnu i malu curu u tamnoplavoj majici sa malim znakom Nivea, prava znanstvena fantastika! Nakon Dolca i sitne cure treba odjuriti u Tklaèu i pronaæi curu u nekom od kafiæa sa Multipower majicom, opet ista prièa, subotnja špica, puni kafiæi, a ona u birtiji na samom vrhu Tkalèe. Trebalo je ipak sve to obiæi (opet nismo ništa pili, glupost treæa). Zatim treba odjuriti u Tomiæevu ulicu, kod Uspinjaèe, tamo nas doèekuju dvije simpatiène Dalmatinke i zadaju zadatak u kojem treba razmišljati i oko kojega su se svi dobro pomuèili, mi igrom puno razlièitih pokušaja i varijanti brzo dolazimo do rješenja.
Vozimo se Uspinjaèom na Gornji Grad (Krešo gleda lijepo proèelje jedne djevojke br.8, ja razmišljam o smislu života i kaj nam je sve ovo trebalo). Zadatak koji nas èeka je doæi na Markov trg i pronaæi zgradu koja ima nacrtane prozore na prvom katu, ja po sjeæanju znam da je to zgrada Muzeja Grada Zagreba i tu ne trošimo puno vremena. Cijelo vrijeme u knjižici u koju dobivamo potpise za prolazne toèke i zadatke, gledamo i kartu, treba naæi Cmrok, tamo nas èekaju dva zadatka. Trèeæi kroz prašnjave ulice koje se asfaltiraju, kopaju i rade, jurimo na prvi zadatak, naš specijalitet, gaðanje lukom i strijelom, dobri smo u tome. Uspon na drugi dio Cmroka i zadaci sa zgibovima (tu sam bio slab:6 umor èini svoje), slikanje za plakat Nivea, toèenje vode i juriš prema Mihaljevcu. Dok èekamo tramvaj broj 15 za Dolje, jedan tim nas nudi sa sendvièem (hvala im), ne odbijamo, jako smo gladni (fali špeka, masne hrane). U tramvaju sljedeæi zadatak, drugi iz tima treba raditi zgibove dok tramvaj vozi, teško, teško Krešo:2kom (kriva je inercija i gravitacija).
Dolaskom na Dolje trèimo sa još nekoliko timova do tunela gdje nas èeka penjanje uz stijenu, e tu ja briljiram i razvaljujem to, na sve opæe èuðenje (incredible Hulk). U trku kroz tunel èitamo kartu, kako doæi do parkinga kod pilane Bliznec i novi zadatak. Nošenje partnera sa stvarima, duljina podijeljena na 4 dijela, ja Krešu nosim 3 dijela-150m (Krešo je radio na masi u zadnje vrijeme). Noge su teške i olovne.Kod pilane Bliznec sjedamo na bicikle (kakva greška, trebali smo popiti pivu i prouèiti kartu, glupost 4), prelazimo jedan tim i jako brzo jurimo prema vrhu Sljemena. U jednom trenutku stanemo i gledamo kartu, primjeæujemo da smo krenuli krivim putem,uz psovke povratak nazad niz brijeg koji smo tako teško savladali, dolazimo do još dva tima koja su pogriješila i kao mi traže toèku broj 22. Zajednièkim snagama pronalazimo je i svi zajedno kreæemo u potragu za toèkom 23. koja je na drugom kraju Sljemena. Tu poèinju veliki problemi, puno je neoznaèenih staza, bila je sjeèa drva na Sljemenu pa nema markacija, brojevi staza se ne vide (kao zona sumraka odjednom).
Vozimo se zajedno neko vrijeme, ali mi smo toliko brži od njih pa ih ostavljamo i ubrzavamo pokušavajuæi nadoknaditi izgubljeno vrijeme, na jednom raskrižju radimo sljedeæu grešku pitamo dvije planinarke za put (glupost 5). Staza kojom su nas one uputile bila je dobra, ali samo do sljedeæeg križanja. Rekle su nam da idemo ravno, a trebali smo iæi uz brijeg (dobro da nismo ponovno sreli planinarke). Nakon cijelog niza spuštanja, penjanja, vraæanja, skretanja, dolazimo do jednog potoka (pijemo vodu èudne boje, dehidracija je blizu) i još uvijek mislimo da smo na pravom putu. Ponovno jurimo prema dolje, nije dobro, nije dobar smjer, gledamo kartu (ja ludim, živèan sam, užas) donosimo odluku i spuštamo se još malo uz potok. Tamo nailazimo na još jedan tim iz Slovenije (NLP) koji se je izgubio kao i mi. Veæ izluðeni od svega zovemo organizatora Šimuna Cimermana i pitamo ga jeli moguæe da ta toèke 23. ne postoji, on nas uvjerava da je veæ 10 timova prošlo tu toèku i uz naše objašnjenje gdje se nalazimo on nas navodi kuda moramo iæi. Ostavljamo Slovence i jurimo opet prema dolje, nakon 500m, susreæemo drugi tim koji smo prestigli još prije tunela, oni dolaze sa toèke 23., olakšanje ali i nevjerica.
Do toèke 23. ima sat vremena uzbrdo gurajuæi bicikl jer se nije moguæe voziti. Strašan uspon koji Krešo uspijeva savladati za 40 minuta, pa spust još 15 minuta i evo ga ponovno smo na pravom putu prema toèki 24. Gorskom zrcalu. Krešo je jako umoran i teško prati moj luðaèki tempo na biciklu kroz Markuševaèke ulice u smjeru Sljemena, opet pilana Bliznec gdje moramo ostaviti bicikle i otrèati uz brijeg na Tusti vrh nadmorske visine 653m (ako se ne varam). Kod parkinga pilane Bliznec susreæemo ona dva tima sa kojima smo neko vrijeme lutali od toèke 22. Oni nas obavještavaju da zbog mraka ne trebamo iæi do toèke 26., vraæamo bicikle, pijemo mineralnu i colu (skoro smo dehidrirali), javljaju se i grèevi u nogama, ali mi ipak trèimo dolje prema Dolju na tramvaj kojeg nema. Konaèno dolazi ali naravno ne kreæe odmah veæ u 19:00h. U tramvaju odluèujemo,ne odustajemo, još je nekoliko toèaka do kraja i stisnut æemo koliko god možemo da bi dostigli nešto izgubljena vremena. Dolaskom na Mihaljevac, sreæemo opet simpatiène Dalmatinke koje nam oznaèavaju kontrolnu toèku broj 27., a usput zovu organizatore raspitujuæi se dali još stignemo na traverzu preko Save i veslanje rukama u kajacima preko Bundeka.
Nažalost nema odgovora, dolazimo na Trg Bana Jelaèiæa, gdje se nalazi toèka broj 28. Zadatak je pantomima. Razvaljujemo (rješenja: topla braæa i na vrh brda vrba mrda), dolazi odgovor organizatora, ukidaju se preostale toèke zbog mraka i još samo treba doæi do cilja, Avenue Mall. Trèimo na tramvaj, pa do Glavnog kolodvora, kroz pothodnik na bus za Veliku Goricu i silazimo na stanici Avenue Mall. Vuèemo se do ulaza, ne znamo dali da se uopæe javljamo ili da samo odemo, malo nas je sram zbog toga što smo se izgubili, a i jako smo obojica razoèarani samim razvojem cijelog dogaðaja na Sljemenu. Prijavom rezultata, dobivamo medalje za uspomenu, èestitamo pobjednicima, malo pljeska i kupimo bicikle. Odlazimo prema autu, plan je stajanje u Billi kupnja pšeniène pive, da barem malo nadoknadimo izgubljenu tekuæinu i unesemo hranjive sastojke (hahaha).
Kreæemo za Jasku, Ranko nas je zvao u Pastuh Pub na veèeru i još pokoju pivu, a i Dani vina su, ali umor èini svoje, moja odluka je da idem doma u kadu punu vode, a i Krešo još mora i na svadbu (ihaa, da Brankica èeka za ples). Naša utrka je trajala 9:16:25h, pobjednici su imali vrijeme 6:05:20h, da se nismo izgubili i napravili barem 10km više od ostalih i 2h na lutali po Sljemenu, mogli smo biti barem meðu prvih 7, ako ne i bolji. Mislim da smo bili jako dobro pripremljeni i da samo naše neiskustvo i prevelika želja, bez imalo razuma i smirenosti nije rezultirala boljim plasmanom.
{mosimage}Šteta, drugi put, druge godine bit æe bolje!
E da HVALA Pastuh Pub i Ranku na podršci, Parafrikušama na dobroj pratnji i nekim savjetima, Dadi Bradviæu i Višoševiæu-Šoletu na biciklima.
Voða Pastuh Pub teama Mladen Budinšæak, prof.
Leave a Reply