Japetiæ je postao sinonim za oproštaj sa sezonom i najava baznog dugoprugaškog perioda zaèinjenog zimskim ligaškim planinskim nadmetanjima (na Sljemenu, Ivanèici i tom istom Japetiæu).Foto galerija ovdjeU prigodno jesenskim, oblaènim i sporadièno kišovitim vremenskim uvjetima, prelaskom na zimsko raèunanje vremena, sezona planinskog trèanja 2007. je došla do svog finala – trkom od kleti «Sveta Jana» do Japetiæa. Održavajuæi se veæ treæu godinu za redom u ovom kasnojesenskom terminu Japetiæ je postao sinonim za oproštaj sa sezonom i najava baznog dugoprugaškog perioda zaèinjenog zimskim ligaškim planinskim nadmetanjima (na Sljemenu, Ivanèici i tom istom Japetiæu).
Japetiæ je najkraæa (7km) i, po mnogim iskusnim planincima, najlakša (615m visinske razlike i prosjek nagiba od samo 8 %) trka u planinskom kupu, no može se pohvaliti jednim krasnim 20% nagnutim kilometrom na samom kraju, koji joj daje onu divnu planinsko-mazohistièku èar koju tako volimo.
Staza prvih 5 i pol kilometara, naime, vijuga po relativno blago nagnutom (na trenutke èak i potpuno ravnom) makadamu, a onda naglo skreæe u šumu na spomenutih 20% nagnutih 10-ak (za neke i 20-ak) minuta što trèkaranja, što hodanja, što puzanja kroz kombinaciju blata i lišæa. Æudljive klimatske promjene su trkaèima ove jeseni na putu do vrha Japetiæa, uz obaveznu rijeku suhog lišæa, ponudile i prvo gacanje po snijegu u finišu. Sve u svemu, pravi ugoðaj za finale planinskog kupa i prelazak u sezonu jesen-zima. Nešto manjem broju trkaèa od oèekivanog i uobièajenog na trkama Salomon Cupa, kumovalo je (manje) kišovito vrijeme i (više) kolizija s terminom popularnog Ljubljanskog maratona. Ipak, na startu ispred Svete Jane našlo se 85 trkaèkih duša, meðu kojima su bila i skoro sva važnija imena koja èine domaæu planinsko-trkaèku elitu – kompletna planinska repka (uz iznimku Barbare, koja trenutno leti na maraton u New York, i Murinja).
Ekipu je, strmoglavivši se niz prvu i jedinu 500-tinjak metara dugu nizbrdicu, poveo Škopac. Ova taktika bijega od samog starta je, èini se, ovaj put izvrsno upalila jer se vrha, unatoè usporavajuæem snježnom faktoru pred kraj staze, doèepao s lijepim rezultatom 33:39 te 2 i pol minute prednosti pred Raviæem (36:10). Treæi je do cilja stigao Rajkoviæ (37:58) ostavivši za sobom, unatoè za njegov ukus relativno blagom terenu, neka respektabilna imena poput Lackoviæa i Siniše Kovaèa. A u ženskoj konkurenciji, pobjeda Danijele Èerniæ, koja je, srušivši rekord staze za toèno deset sekundi (43:19), u stilu završila jednu izvrsnu sezonu punu odliènih rezultata i osobnih rekorda, prvenstveno na brdima, ali i na cesti. I iako joj je, u zanimljivom nadmetanju s Barbarom kroz cijelu sezonu, ukupna pobjeda u Salomon Cupu izmakla, Danijela je ove godine napravila zbilja jedan veliki rezultatski korak i dala bitan doprinos kvaliteti ženske planinsko-trkaèke scene. Kao i u muškoj konkurenciji, i kod žena su postolje zauzele iskljuèivo reprezentativke: drugo mjesto Veronika (44:24), a treæe Antonija (44:37).
Kod juniora, koji su se, zahvaljujuæi kraæoj stazi, ovaj put natjecali na istoj dužini kao i seniori, uvjerljivo je pobijedio Nikola Škvorc (opet reprezentativac). Daleko je zanimljivija bila trka juniorki. Naime, dok su se uobièajene favoritkinje za žensko juniorsko postolje – tri cure iz Stubice (Marija i Ivana Lukina te Vlatka Škudar) i Monika Delaè iz Velike Gorice – meðusobno nadmetale, jedna nova djevojèica u ovim planinskim vodama im je polako ali sigurno poveæavala razliku i pobijedila. Rijeè je o Martini Barišiæ koja je svoje prve planinsko-trkaèke korake napravila ovog ljeta na juniorskoj ljetnoj ligi «Puntijarka», a Japetiæ osvojen u vremenu 54:49 donio joj je prvo pobjednièko postolje.
Što se ekipne prièe tièe, «Sljeme» je samo potvrdilo svoju nadmoæ na planinskim stazama te je u finalnoj trci uknjižilo pobjedu i u ženskoj i u muškoj ekipnoj kategoriji. Kod žena je drugo mjesto pripalo ekipi «Jastreba», a treæe ekipi «Sokola». Kod muških je pak drugi bio «Rudolf Perešin», a treæi «Borik».
{mosimage}
Leave a Reply