Maraton Radenci

   Za oko pola sata dolazimo u Radence gdje je sve bilo u znaku maratona, to je nakon Ljubljane drugi najveæi slovenski maraton koji se održava veæ 27. put.Teška srca priznajem da mu Zagrebaèki a ni Plitvièki maraton nisu niti do koljena. Darko odlazi platiti startninu za nas dvojicu koja nije prevelika, 17 ojra, prijaviti se je trebalo puno ranije a to je za nas uèinio trkaè Krunoslav Borovec iz Varaždina koji je veæ 19 godina na ovoj trci.

Na prvom koraku primjeæujem savršenu orgnizaciju, organizirano mjesto za parkiranje, pozornica i razglas kao da æe doæi Joe Cocker (naveèer je nastupao poznati slovenski band Siddharta) puno balona u obliku srca. Sa svih strana naviru trkaèi kao mravi, svi nabrijani, u blizini pozornice nekoliko šatora i prigodna prodaja tenisica, Compex masaža , Polar satovi, Adidas itd. Brzo se presvlaèimo,Darko i njegova pratilja kreæu prema startu a ja progovaram skrušeno "mama, moram kakati" – sva sreæa da je sve puno wc-a oko staze….
    Plan mi je bio isprobati snage i trèati oko 3:40 pa sam mislio da æu pratiti zeèeve koji æe iæi 3:30 ali kada smo došli do starta od mora trkaèa nisam ih ni vidio. Trèi se 2 kruga po 21,1 km, tako da su i polumaratonci s nama. Staza je ravna sa najveæom visinskom razlikom od 5m. Na startu animator zagrijava atmoferu, pušta himnu maratona, odbrojava i na njegov znak stotine crvenih balona u obliku srca koje su držali trkaèi biva tradicionalno pušteno u zrak. Na startu sreæemo još jednu legendu Vilima Papa iz Varaždina roðenog 1927. još dok je Bog išao po svijetu…

    Prvi km prolazim za 5:15 zbog gužve i ustabilio sam se na oko 5:02 trèeèi iza sljemenaša Roberta Petroveèkog koji odraðuje jaèi trening, Tempo mi paše, osjeæam se mnogo bolje nego u Trevisu a sada sam još dan prije maratona trèao 12km (ne èinite to kod kuæe), otkucaji su mi veoma niski i trèim na oko 74% svoga srèenog maksimuma. Kilometri prolaze i prolaze bez ikakvog napora i na 9. kilometru se okreæemo natrag prema Radencima, susreæemo se sa onima koji su iza nas, tako ja sreæem prvo dr. Inoslava Blažekoviæa a koju minutu nakon njega i Darkeca kojemu dobro ide. Upada mi i još nešto neuobièajeno na ovom maratonu  – nikada ni na jednoj utrci do sada nisam vidio toliko toliko ljepih trkaèica i prolazi mi kroz misli (tako mlade a veæ Slovenke, pardon maratonke) tako da mi je bilo baš super trèati. Na 16. kilometru sam mislio "nikad mi nije bilo lakše trèati" a onda lagana kriza od19. do 21. kilometra koji prelazim za 1:48, osjeæam da moram nešto pojesti.   

    Sva sreæa da su okrijepe redovite a voda na svaka 2km (izgleda da su oèekivali vruæinu koja je ovdje znala biti jaka – do prošle godine start je bio u 15h po najveæoj vruæini). malo padam u tempu na 5.15/km a tada se brzo oporavljam i vraæam na tempo oko 5:09. prolazim 30. km i onda se iza oblaka probija sunce i poèinje peæi. Nije to bila neka vruæina ali kada je tijelo zagrijano od napora i to je puno. Do kraja pokušavam držati tempo ali kao što to biva na maratonu sve više stajem na okrijepama i gubim vrijeme. Osjeæam da mi poslije svakog stajanja teško ubrzati do željenog tempa ali što je tu je, vidim da oèekivanja od 3:36 (koja sam imao dok sam prolazio 21km ) padaju u vodu.Sunce je sve jaèe ili se meni tako èini no nastavljam, na 37km prolazim kroz "tuš" koji je priredilo tamošnje vatrogasno društvo  i koji mi jaako paše.

Na 40. kilomeru shvaæam da moram iæi zadnja 2 kilometra ispod 5 min po kilometru da bi išao ispod ili oko 3:40. 41. kilometra prolazim za 4.35 a 42 približno isto i onda kreæem zadnjih 200 metara u sprint (ako se to uopæe moglo tako zvati) i ulazim u cilj, spiker najavljuje da sam išao 3.39 ali kasnije sam vidio da sam ipak išao 3:40:15 što mi je rekord i sretan sam, imao sam prosjeæni puls oko 152 otkucaja . Jedva dolazim do daha i èekam Darka koji s nekoliko treninga od 7km ulazi u cilj za 4 sata i 8 minuta. Vrlo hrabro, no on ima preko 30 maratona u nogama i zna što radi.

Zadovoljni,  a Darko najavljuje da æe se potpuno prebaciti na maratone sljedeæe godine.  Pobjedio je kenijac Moses Kitum s 2:20 kojeg je Darko sreo na 23. kilometru, dok je to njemu bio 40. kilometar, na polumaratonu je pobjedio maðar Tamas Toth a 1:06 – èest gost hrvatskih trka i otimaè HR kuna.

Toplo preporuèam.

Ocjena: odlièan 

Krešo Karas , the marathon man

Istoga dana jastrebovi su trèali rame uz rame sa Mikijem Banderasom u Meðugorju no još nemamo izvještaj i slike našeg reportera Borisa Paja.