Maraton mira

Prema Brezinom prièanju bilo je konfuzije u organizaciji , a  u vrijeme kada pišem ovaj tekst a to je u ponedjeljak u podne još uvijek nema rezultata no to je za oèekivati  kada ljudi koji su plaèeni za to i dobivaju dnevnice a to je Zbor atletskih sudaca obraðuju rezultate. .Foto reporter Jastreba 99 je bio naš dragi prijatelj Boris Paj koji je napisao opširniji izvještaj.Breza je ulovio komadiæ medijskog prostora pored Mikija B. i dao interview. Evo kako je maraton vidio Boris Paj

 

Nacimao me Krešo na ovo, pa evo izvještaja…1. maraton u Meðugorju, Milan (Bandiæ) i Pero (Gavran) trèe svoj 1. maraton, ja 1. put u Hercegovini…i kako bi bilo nego sveèarski.

Poèelo je doduše „problematièno“ veæ kod ukrcaja u autobuse. Premalo autobusa uvelo je veselo društvo iz Zagreba u „nutra/van“ koncepciju prijevoza. Sigurno smo u ovih 2 dana desetak puta unosili i iznosili „stvari“ iz nekakvog autobusa. U jednom trenutku imao sam svojih „stvari“ u 3 autobusa – zaboravljena vreæica u „našem“ autobusu iz Zagreba, ruksak sa stvarima (u lokalnom autobusu) koji ide ispred trkaæa te vreæica (dobivena od organizatora) sa stvarima koje dolaze naknadno.

Uz ove moram dodati i male organizacijske probleme pri registraciji – 3 puta bio u redu (1. put – uplata kotizacije,2. put – upis u kompjutor, 3. put – dobivanje broja). Rekli su da sve TO organizira Stepinac, a kako ga „znamo“ sa ZG maratona bilo je za oèekivati. I to bi glede „minusa“ bilo sve. A „pluseva“ je bilo toliko da æu vjerojatno nešto ispustiti, pa neka mi oproste.

Uvijek sam na ino-trkama (ovu smatram našom) bio ljubomoran na onu atmosferu uz stazu. Ljude sa osmjehom i pljeskom pred kojima navre dodatna kolièina adrenalina toliko potrebna u iscrpljujuæim trkama. Takvog adrenalina bilo je ovdje na pretek. Bilo je tu i starog i mladog, nudili nas ièem i piæem, posipali ružinim laticama, zaustavljen promet sa autima pokraj (koji ako trube to rade u znak pozdrava),…Puno je tome doprinio „Milane jabuko sa grane“ ali je nepravedno bilo (èesto puta) spomenuto da je tako zbog njega. Ovaj dogaðaj (MARATON) imao je za te ljude poseban znaèaj, razgalio im srce i dušu i to su na najljepši naèin iskazali.

Ostale „pluseve“ æu samo taksativno. Smještaj u Posušju nestvaran (hotel sa 4. zvjezdice), veèera u hotelu vrhunska (glavno jelo – pasta sa piletinom u umaku od gorgonzole – bar mislim), okrepa uz stazu neviðena na ovim prostorima (meðu napicima i Weider-ov isotonik), staza valovita (mislim ne više od +/- 50m), poslije trke obilan „švedski stol“ sa svakakvim bakanalijama uz toèenu pivu i c/b vina u beskonaènim kolièinama. Da se „ne baci“ ponijeli smo (podarili nam) nešto tekuæine i za „po putu“. Veselo trkaèko društvo stiglo malo poslije pola noæi u nedjelju u dva autobusa.

Rezultata još nema (navodno brojna sudaèka ekipa pristigla iz Zagreba na èelu sa Stepincem još zasjeda) a neposrednim uvidom na postolja mogu zakljuèiti:

Ljepši spol: 1. Lidija 2. Marija T.V. 3. Višnja.

Oni grði: 1. Koðo 2. neki maðar 3. naš Janez.

Na postolju je još bio, kao 2. u svojoj/mojoj kategoriji, i Vaš/naš Joža Bek. Èestitke svima i vidimo se. Bilo bi prelijepo da to bude ponovno u Meðugorju.

Boris Paj gost novinar 

Komentraj