Kad smo dogovarali prijevoz za Korita veli Goga da možemo sa njenim IVECO Transporterom, jer nas je šestoro a vozilo je registrirano na 7 osoba. Ok. velim ja misleæi da je taj transporter nekakav kombi. Kad u nedjelju ujutro – iznenaðenje.
Transporter je zapravo kamionet, i to ne bilo kakav. Ogroman transportni prostor, komforan sa klimom i svime što treba imati suvremeno sredstvo prijevoza. Putovali mi ko kraljevi. Iznad svih i jaèi od svih, a i brzina nije bila za bacit. A Goga vozi ko Pavle kamion šestoton. Iznad Rijeke, na OMV pumpi « Vrata Jadrana « èeka nas Štef sa toplim kavama na stolu. Nastavljamo kompletni muški i nekomkpletni ženski ( Tonka se nije mogla odlijepiti od plaže – oprez – zbog prekomjernog sunèanja zabilježen je veliki porast tumora kože ). Prolazimo tunel Uèka, skreæemo u Lupoglav i veæ smo na startu.
Iako smo došli sat vremena prije starta, na prijavama za 80 kn. dobivamo startni broj i zadnje preostale majice – roze boje velièine XXL- kao da idemo na Gay Pride, a ne na atletsku trke. Toliko o ukusu organizatora, o èemu se u pravilu ne komentira. Na startu nas se skupilo èak 113. Staza nije brdski pretjerano zahtjevna jer je dosta valovita, a i ima par kilometara lagane nizbrdice ?! Veæ na prvoj okrijepi vidim da tu nebu sve štimalo – bakica iz lonèiæa brzinom dalmatinskog tovara toèi vodu u plastiène èaše. Mnogi nestrpljivi preskaèu ovu okrijepu, što može biti pogubno kad se uzme u obzir temperatura (+30) i moguænost dehidracije. Na par mjesta izlazimo iz šume, prelazimo cestu i nastavljamo dalje u šumu. Mislim da je tu trebalo postaviti bar jednog èovjeka iz osiguranja, što zbog prometa, što kao putokaz za one koji su skloni izgubiti se jer je prijašnjih godina bilo dosta sluèajeva gubljenja i lutanja.
Bojazan se pokazala opravdanom jer je naša princeza Ana baš na tom mjestu nastavila cestom a ne šumom. Što æete, netko šumom a netko drumom. To ju je koštalo dobrih pola sata i gubitka dobrog plasmana. A i klub nam je stoga dobio desetak bodova manje. No, loš dan se nastavlja. U cilju samo korita za pojenje stoke. Nit barem plastiènih èaša za utoèiti izvorsku vodu, nit soka, èaja, voæa, pive. Ništa. A platili smo 80 kuna – za koje babe brašno. Nakon pola sata hoda do Brgudca, gdje je trebala biti velika fešta kako to voli reæi organizator, opet « škotski ugoðaj « – za nas 113 + padobranci, velikodušni organizator je pripremio 10 litara soka i 4 litre èaja, vodu imamo 100 metara dalje na izvoru. 
Poslije èekanja od cca sat vremena stiže malo tjestenine, umaka i parmezana. A gdje je najavljeni « Suljpa party «? Mnogi su me pitali a što je to « suljpa « ? S obzirom da sam apsolvirao hrvatsku šatru recimo da je to šatra od « hrvatske « rijeèi pasulj – dakle : pa-sulj = sulj-pa. Inteligentno, ne ? Za kraj šlag – nema autobusa koji bi nas trebao vratiti na start u Lupoglav. I za to organizator ima sretno rješenje. Sa par automobila odvesti vozaèe ostalih automobila u Lupoglav, pa da oni samo doðu po svoje suputnike. Još jedno inteligentno rješenje. Svoje nezadovoljstvo uspješno smo zalijeèili u Viškovu u konobi Maretina.
Rezultate Korita, kao i prošlotjedne Ivanèice pogledajte na www.adventure-sport.net i na www.trke.net .
Za kraj malo hvale : na kraju polugodišnjeg dijela Salomon Croatia Cupa nalazimo se na drugom mjestu u klupskom poretku, iza neuhvatljivog Sljemena
Leave a Reply